Kineski investitori na koje se čeka da u Ugljeviku konačno počnu sa izgradnjom 50 miliona evra vrijedne fabrike gipsanih ploča, ne žure previše. Ipak, kada odluče da pokrenu proizvodnju imaće odlične preduslove za rad s obzirom na to da će kroz ugovore sa Rudnikom i termoelektranom (RiTE) Ugljevik dobiti garantovane količine uglja i gipsa u periodu od 18 godina.
Ugovorima koje treba da potvrdi skupština akcionara RiTE Ugljevik kompaniji „BNBM Eastern Europe“ iz Ugljevika, a koja je 90 odsto u vlasništvu kineskog „BNBM-a“ RiTE Ugljevik se obavezuje na neprekidno snabdijevanje sirovinama.
Preciznije, svake godine fabrika će moći da računa na 70.000 tona uglja i 250.000 tona gipsa koji nastaje kao nus proizvod iz sistema za odsumporavanje. U suprotnom RiTE „Ugljevik“ će plaćati penale.
RiTE se ugovorom obavezao da će isporučivati ugalj dobijen iz rudnika. U slučaju da ga iz nekog razloga ne bude dovoljno, moraće da se snađe na tržištvu.
„U slučaju da prodavac (RiTE) ne bude u mogućnosti da isporuči kupcu (BNBN Eastern Europe) ugalj sa mjesta iskopavanja, može isporučiti zamjenski ugalj iz alternativnih izvora pod uslovom da takav ugalj ispunjava zahtjeve iz ugovora“ jedna je od odredbi ugovora.
Takođe strane su se saglasile da fabrika svake godine do 30. septembra dostavi godišnji plan potreba uglja za narednu godinu.
„Međutim, kupac može, po sopstvenom nahođenju i ne preuzimajući nikakvu odgovornost prema prodavcu, u datoj godini naručiti manju količinu uglja ako su njegove operativne potrebe, povezane sa proizvodnjom takve da mu u određenoj godini nije potrebna cjelokupna osnovna količina“, stoji u ugovoru.
Kinezi će prema ovom aktu biti prioritet kada je snabdijevanje u pitanju.
Tako će njihovi zahtjevi za sirovinama biti ispunjeni prije bilo koga drugog.
„Prodavac može da zaključi ugovore o prodaji uglja sa trećim licima ili da počne da snabdijeva ugljem treća lica ili druge objekte samo ako to ne ugrožava ispunjavanje obaveza prema ugovoru“, navodi se u govoru.
Inače, kada je kompanija „BNBM Eastern Europe“ u pitanju, njihova jedina obaveza je redovno plaćanje uglja po cijeni od 45 evra po toni.
Transportnim trakama iz rudnika rudu će dobiti na prag fabrike.
Slična situacija je i sa gipsom, koji će plaćati po cijeni od jednog evra za tonu.
I u ovom slučaju, fabrici se kao kupcu garantuje prioritet u snabdijevanju.
„Ako prodavac ne isporuči dogovorene količine gipsa, u potpunosti ili djelimično, iz razloga koji se ne mogu pripisati višoj sili ili kupcu, prodavac je dužan platiti ugovornu kaznu“, piše u prijedlogu ugovora.
RiTE ima obavezu da u svakom trenutku posjeduje zalihe gipsa iznad kritičnog nivoa, odnosno više od 6.000 tona.
Podsjećamo, uprava RiTE Ugljevik je sa kompanijom „BNBM“ u februaru prošle godine potpisala ugovor o osnivanju zajedničkog preduzeća „BNBM Eastern Europe“ sa čime se krenulo u projekat izgradnje fabrike za proizvodnju gipsanih ploča i proizvoda od gipsa.
Kao glavna sirovina bi se koristio gips iz skupo plaćenog sistema za odsumporavanje koji se zbog visokih troškova u radu rijetko koristi.
Međutim, do danas nije ugrađena ni jedna jedina cigla, iako su obećanja bila da će cijeli posao biti završen u februaru naredne godine.
(CAPITAL)
