Odlazak po namirnice sve je skuplji, pa je i građana u kupovini manje, jer za omiljeni zalogaj sve češće nužno je, sve dublje posegnuti u novčanik.
“Pa moram se malo odreći nečega, naravno, ne mogu kao ranije”, govore nam građani dok se žale na previsoke cijene osnovnih životnih namirnica.
Dodaju – imaju utisak da se ništa ne čini da se povećanje spriječi.
“Ništa, neki dan kupujem sir za pitu koji je bio kilogram 5,5 maraka, sad je pola kile 5,5 maraka. Onda kako idu cijene po tome bi i penzije trebale ići 100%”, primjećuju građani.
Ali u tolikoj mjeri nikada nisu. Iako se vlast u Banjaluci hvalila rekodnim povećanjem penzija koje su u januaru rasle za nešto više od 13 odsto.
A dok građani čekaju bilo kakve mjere, posljedično zbog rasta inflacije raste i siromaštvo. Najniža penzija u Republici Srpskoj u ovoj godini iznosi 275 KM i gotovo 10 puta se može okrenuti u sindikalnoj potrošačkoj korpi koja je u martu iznosila 2.443 marke – i koja je za najveći broj onih koji rade takođe nedostižna. U toj borbi građana između želja i mogućnosti malo ko više i pita zašto oni koji bi trebali, ne čine više.
“Koja vlast, gdje je vlast. Evo ja pitam vas gdje je vlast. Oni se samo bore za sebe i svoje fotelje, kad podijele onda se opet reže, kako to se kaže… Gore oni to, to podijele i narod neka pati”, ističu sagovornici N1.
Jer za narod su, obe entitetske vlade, donijele uredbe o ograničavanju marži na osnovne životne namirnice. Uz to u borbu sa inflacijom, čini se, stao je još samo poziv inspekcijama da rade više.
“Mi smo za četiri mjeseca ove godine izvršili 71 kontrolu u trgovačkim centrima, marketima, prodavnicama u devet slučajeva utvrđene su nepravilnosti u smislu da se trgovci nisu pridržavali tog propisanog procentra marže. Po tom osnovu izrečene su kazne od 135 hiljada KM”, saopštila je portparolka Inspektorata RS Dušanka Makivić.
“Ali nikada ne objave ko je narušio uredbe u smislu da znamo ko nas potkrada. S druge strane moj prijedlog je da se žuta traka stavi oko svakog objekta i da se zatvori na sedam dana gdje je konstatovano da se marže nisu poštovale”, dodao je na ovo ekonomski analitičar Zoran Pavlović.
Crna Gora: “Počelo takmičenje među trgovcima”
Ipak, šta ako represivne mjere i ograničenje marži same po sebi nisu dovoljne? Vlastima u Podgorici nisu bile, pa su sa trgovačkim lancima dogovorile akciju jednostavnog naziva “stop inflaciji” u kojoj su trgovcima ponudili priliku za reklamnu kampanju odreknu li se ekstra zarade na najmanje 25 robnih marki.
“Počelo je takmičenje među njima. Počelo je to da je neki lanac stavio ne znam, mlijeko 1.15 evra, a vidi da je ovaj drugi stavio evro i tri ili od 0,95 centi, on odmah radi kontra akciju, tako da smo mi bili obasuti sa novim i novim cijenama na niže”, pojasnio nam je ministar ekonomskog razvoja i turizma Crne Gore Goran Đurović.
A one su u odnosu na Bosnu i Hercegovinu višestruko niže uprkos činjenici da Crnogorci imaju za 4% veći PDV.
“Litar ulja je kod nas oko 1,08, mlijeko se može naći za nekih 85 centi. Recimo pelene koje su neke Pampers pelene koje znam da su bile blizu 16 evra, 15,90 ili tako nešto sad su 8,70. Šta mi još, da jaja su od 10 jaja od evro 60 do evro 90”, dodaje Đurović.
Pojedini od ovih artikala kod nas su često i duplo skuplji. S druge strane akcija “stop inflaciji” toliko je “zaludjela” komšije da žute naljepnice koje su oznaka akcije prisutne i u apotekama, trgovinama bijelom tehnikom, kulturnim ustanovama, ponudama telekom operatera.
(N1)
