Nekoliko privatnih IT kompanija u Srpskoj, zahvaljujući privilegovanom statusu i bliskim vezama sa najužim krugovima u vlasti, za kratko vrijeme uspjele da inkasiraju stotine miliona maraka za softverska rješenja.
Za nepuna četiri mjeseca 2023. godine nekoliko softverskih kompanija iz Srpske zaradilo je milionske iznose na javnim nabavkama, a najveći dio kolača opet je dopao “Prointeru” koji je inkasirao preko četiri miliona maraka.
Ova kompanija, čije se vlasništvo povezuje sa Igorom Dodikom, sinom Milorada Dodika i koja dobija najveći dio javnih ugovora u institucijama i javnim preduzećima, u proteklih godinu dana je na javnim pozivima dobila ugovore u ukupnoj vrijednosti od preko 28 miliona maraka.
Isti izvještaj pokazuje da je “Prointer” do sada zaradio čak 196.637.773 KM na javnim pozivima.
Za tri najjača 397 miliona KM
Iza njih je “Lanaco” u vlasništvu Nebojše Ninića, koji je od početka ove godine na javnim pozivima zaradio milion maraka manje, odnosno 3.193.030 KM, dok je unazad godinu dana pobijedio na tenderima i dobio ugovore u vrijednosti od 17.612.244 KM.
“Lanaco”, koji na javnim pozivima učestvuje daleko duže od “Prointera” i “Siriusa”, do sada je dobio ukupno 1.443 javna ugovora, te za sve poslove inkasirao 181.667.255 KM.
Prema podacima ovog sajta, za četiri mjeseca ove godine, sedmocifreni iznos zaradila je i kompanija “Sirius 2010” iz Banjaluke i to 1.677.783 KM. Vlasništvo ove kompanije, kao i ono u “Prointeru”, opet dovodi u vezu sa porodicom Dodik.
“Sirius 2010” osnivač je i “Zekstre” Banjaluka, jednog od dva najveća akcionara “Boske”, čiju su privatizaciju 2008. godine potpisali tadašnji predsjednik Vlade RS Milorad Dodik i vlasnici kompanija “Zekstra” i “Delta” iz Beograda, Dragan Đurić i Miroslav Mišković.
Ova softverska kompanija je za godinu dana dobila poslove u vrijednosti od 3.151.082 KM, a ukupno do sada zaradili su 19.486.188 KM.
Tri najčešća pobjednika na javnim pozivima za softverske poslove do sada su zaradili vrtoglavih 397 miliona maraka.
Za razliku od njih, kompanija MMSCODE, čiji je jedan od osnivača Slavko Bojić, od početka godine zaradila je samo 300 maraka, a u proteklih godinu dana dobila je posla od 207.900 KM. Za ukupno 10 ugovora koliko je na javnim pozivima pobijedila, do sada je zaradila 11,5 miliona maraka.
Kompanija “Dwelt” u vlasništvu Stefana Krnete, zeta bivšeg ministra zdravlja Ranka Škrbića, nakon što je za samo nekoliko godina zaradila 24,5 miliona KM od poslova sa javnim institucijama i preduzećima, od početka godine nije osvojila nijedan posao. Unazad godinu dana, ova kompanija dobila je 560.000 KM vrijednih ugovora.
Ni “Planet soft” vlasništvu Vedrana Jarića od početka godine nije dobila nijedan javni posao, ali je za godinu dana inkasirao 1.378.000 KM vrijednih ugovora sa javnim preduzećima i institucijama. Ova kompanija je ukupno na javnim tenderima zaradila 17 miliona maraka za 40 ugovorenih poslova.
Softver je novo zlato korupcije
Ekonomski analitičar Igor Gavran kaže za portal CAPITAL da rezultati javnih poziva jasno ukazuju da postoji favorizovanje pojedinih kompanija i da su neke zaradile ogroman novac na poslovima sa javnim preduzećima i institucijama.
Ono što nama nedostaje, kaže Gavran, jesu prave informacije o tome kolike su realne cijene tih softvera, da li je jeftinije i pametnije da se, umjesto domaćih rješenja, plaćaju skupe licence stranim kompanijama i brojna druga neriješena pitanja.
“Nevjerovatno je da su cijene stranica na internetu ili nekih aplikacija danas skuplje nego što su bile ranije, kada bi sa rastom ponude trebalo da opada cijena proizvoda. Takođe, nepoznavanje materije i cijena softvera pogodno je tlo za precjenjivanje poslova. To se dešava kod nas, ali na ovakve pojave nisu imuni ni u okruženju. Vidjeli smo nedavno da je izradu stranice za borbu protiv korupcije u Hrvatskoj radila kompanija koja je pod istragom zbog korupcije“, kaže Gavran.
Dodaje da bi se u ugovorima trebalo izbjegavati vezivanje za jedan brend ili tip softvera da bi se olakšalo drugim ponuđačima da konkurišu sa različitim rješenjima.
„Kada na javom pozivu pobijedi neka kompanija, ona se često postavi kao nezamjenjiva za održavanje napravljenog softvera, što eliminiše druge firme. Izbor nekog drugog značio bi da se sve mora raditi ispočetka. Ovo bi se trebalo izbjegavati da bi se otvorile mogućnosti drugima“, kaže Gavran.
(CAPITAL)
