Hispanolog Rajko Petrović: KAKVU POLITIKU ĆE VODITI NOVA VLADA ŠPANIJE

Španija je dobila novu vladu početkom godine. Koji sve izazovi vrebaju i kojim temama će se ona baviti za Infovezu odgovore daje mladi hispanolog Rajko Petrović:

– Španija je konačno, nakon drugog kruga glasanja u parlamentu, dobila novu vladu. Riječ je o četvrtoj vladi u posljednje četiri godine i prvoj koalicionoj vladi u modernoj istoriji Španije. Novu vladu je podržalo 167 poslanika, protiv je glasalo 165, a 18 je bilo uzdržano.

Za novu vladu su glasali: Socijalistička radnička partija Španije, Podemos, Baskijska nacionalistička partija, Mas Pais, Nova Kanarija, Galicijski nacionalistički blok i Teruel postoji. Protiv su glasali: Narodna partija, Voks, Građani, Zajedno za Kataloniju, Ujedinjena Navara, Kanarska koalicija, Koalicija narodnog jedinstva i Partija regionalista Kantabrije. Uzdržani su bili: Katalonska republikanska levica i Eh Bildu.

– Šta će biti osnovne teme kojima će se baviti nova vlada, uzimajući u obzir da je izglasana tijesnom većinom?

– Glavna odlika nove vlade će biti nestabilnost. Ona mora imati u svakom momentu prostu većinu, a za sada je u plusu za 2 glasa. Ona ne samo što će morati da zadrži postojeće glasove, već neće smjeti ni da dozvoli da uzdržane partije iznenada glasaju protiv nje. Ni jedan od tih zadataka neće biti lako ispuniti, tako da smatram da će se nova vlada više baviti time kako da preživi nego kako da poboljša život građana Španije. Postavlja se pitanje kako održati jedinstvenom postojeću koaliciju, ako se uzme u obzir da se partije koje je čine zalažu za sljedeće:

• Socijalisti – načelno za odbranu postojećeg ustavnog poretka i jedinstva zemlje
• Podemos – za federalizaciju Španije, priznavanje i drugih nacija sem španske, kao i za mirne referendume o otcjepljenju Baskije i Katalonije
• Baskijska nacionalistička partija – za referendum o nezavisnosti Baskije koji će podržati španska vlada
• Mas Pais – otcjepljeno ekstremno krilo Podemosa, sebe profilišu kao eko-feminističku partiju
• Nova Kanarija – kanarski nacionalisti, žele priznanje kanarske nacije i mnogo veća prava za ta ostrva unutar Španije
• Galicijski nacionalistički blok – komunisti koji se zalažu za nezavisnost Galicije
• Teruel postoji – provincijska partija koja se bavi lokalnim temama

Sa druge strane, postavlja se još teže pitanje – kako umiriti Katalonsku republikansku ljevicu i Eh Bildu da ostanu uzdržani, ako uzmemo u obzir za šta se te partije zalažu:

• Katalonska republikanska ljevica – za otcjepljenje Katalonije i oslobađanje organizatora referenduma o nezavisnosti Katalonije iz 2017. godine iz zatvora.
• Eh Bildu – za otcjepljenje Baskije (uz pripajanje Navare) od Španije i glorifikaciju ETA-e kao oslobodilačke vojske.

Kakvo „srednje rješenje“ može zadovoljiti sve navedene političke aktere, teško je pitanje. U svakom slučaju, očekujem mnogo pritisaka i ucjena od strane uzdržanih partija, ali i od malih koalicionih partnera.

– Kada stvari posmatramo iz ugla koji ste objasnili, kakva je budućnost ove vlade?

– Prognoza kako bi stvari mogle da se odvijaju u budućnosti je sljedeća:

1. Vlada će uspjeti da opstane cijeli mandat, jer bi raspisivanje novih vanrednih izbora bilo ravno tragikomediji. Bili bi to peti izbori u posljednje 4 godine. Socijalisti, kao stožer vlade, prihvataće bar 80% zahtjeva i ustupaka koje budu zahtijevali njeni partneri, a svi ti ustupci će ići direktno na štetu postojećeg ustavnog poretka Španije i njene političko-teritorijalne organizacije.
2. Vlada će priznati da u Španiji, pored španske, postoji i još nekoliko drugih nacija – katalonska, baskijska, galicijska, kanarska, andaluzijska itd. Postojeći Ustav Španije priznaje samo jednu, špansku naciju.
3. Vlada će izvršiti reformu postojećeg ustava i izmijeniti njegove ključne dijelove. Suština će biti put u federalizaciju Španije (Španija je trenutno regionalna država). To će značiti nova ovlašćenja za njene postojeće regione, ali i to da će oni uživati sopstveni suverenitet. U praksi će to izgledati otprilike ovako – Španija će biti proglašena „zajednicom, odnosno federacijom iberijskih država“ i imaće u svojoj nadležnosti samo vojsku, monetu i spoljnu politiku (ali u ograničenoj mjeri). Katalonija i Baskija će imati svoje sportske reprezentacije, dok će u ostalim „federalnim jedinicama“ doći do još veće akumulacije raznih nadležnosti (većinom od vitalnog interesa). Vjerovatno će sve federalne jedinice u nekom momentu dobiti pravo na organizovanje slobodnog referenduma o nezavisnosti, o kojoj će odlučivati samo njeni građani (a ne svi Španci). To će neminovno dovesti u bližoj budućnosti do otcjepljenja Katalonije i Baskije. Iako tamo separatisti nemaju većinsku podršku, na vlasti su separatističke partije kojima na raspolaganju stoje svi instrumenti za favorizovanje svojih političkih ideja.
4. Desna politička misao će biti surovo progonjena. Očekujem pokušaj zabrane Voksa, uz optužbu da je riječ o partiji koja je nasljednik frankističke političke misli. Nova vlada će sigurno zabraniti javno veličanje Fransiska Franka i zabraniti fondaciju i druga udruženja koja se bave očuvanjem tog perioda španske istorije.
5. Mnogo veća prava će dobiti pripadnici LGBT, migranti i vjerske manjine.
6. Nova vlada će primati što je više moguće migranata i davati im državljanstvo i pravo glasa, jer će od njih stvoriti svoju glasačku armiju. Kako bi se dodvorila muslimanima koji nadiru iz Maroka, španska vlada će se izvijesno kretati u pravcu neke vrste zabrane veličanja Rekonkiste (protjerivanje muslimana iz Španije).
7. Očekujem podršku nove vlade ljevičarskim režimima u Latinskoj Americi – Maduru u Venecueli, pristalicama Eva Moralesa u Boliviji, Albertu Fernandezu u Argentini itd. Moguće je da će vlada javno zatražiti izvinjenje od današnjih latino država zbog navodnog genocida koji je Španija počinila na tom prostoru.
8. Posljednje, ali ne i najmanje važno, očekujem nemilosrdno prekrajanje istorije Španije XX veka. Ovu vladu čine unuci i nasljednici gubitnika Španskog građanskog rata, koji nisu preboljeli to što je u tom ratu pobijedila većinska Španija – rimokatolička, tradicionalna, militarističkog duha, okrenuta porodici, ekonomskom prosperitetu i socijalnoj pravdi.
9. Ne bih se usudio reći da će se organizovati referendum o tome da li Španija i dalje treba da bude monarhija, ali sam siguran da će se ta tema pustiti u javnost, kako bi se pripremio teren da se i ta tradicionalna španska institucija, u dogledno vrijeme, eliminiše.

– Kada sve ovo što ste naveli imamo u vidu, šta mislite da li je pretjerano reći da bi Španiju u doglednoj budućnosti mogla zadesiti sudbina Jugoslavije iz devedesetih?

– Ubijeđen sam da se to ipak neće desiti. Premda postoje paralele između jugoslovenskog i španskog slučaja, postoje i bitne razlike. Jugoslavija je postojala svega 80 godina, dok Španija postoji preko 500 godina. Jugoslovenska nacija nikada nije izgrađena, a španska nacija postoji već vijekovima sa ogromnom većinom građana koji španski identitet prihvataju kao primarni. Takođe, Španija je država sa viševjekovnim „pedigreom“. To je još uvek važna zemlja zapadne hemisfere, sa bitnom pozicijom u Evropskoj uniji i NATO paktu. Raspad Španije bi izazvao domino efekat u ostatku Evrope, jer gotovo svaka evropska zemlja ima problem sa separatizmom. Zato smatram da ključni centri moći na Zapadu nikada ne bi dozvolili takav scenario.