U praksi, na isti ulaz pravosudnih institucija ulaze „niži“ radnici koji formalno-pravno primaju topli obrok, i „nosioci“, koji, pored visokih plata, ne primaju novac na ime toplog obroka. Istraživanje eTrafike i dokumentacija koja je u posjedu naše redakcije, pokazali su da veliki broj njih ima ustaljenu praksu podnošenja tužbi i naknadnog naplaćivanja iz budžeta u iznosima od pet do šest hiljada maraka godišnje. Zbog toga nisu zainteresovani za usvajanje novih zakona koji bi ih izjednačili sa ostalim kolegama iz pravosuđa, već radije ostaju diskriminisani.
Dva zakona
Sindikat radnika u pravosuđu Republike Srpske je prije nekoliko mjeseci, zajedno sa ostalim sindikatima, protestovao tražeći povećanje plata, ali i jednaka prava za sve zaposlene u ovoj oblasti. Oni se slažu da postoji diskriminacija u pravosuđu Republike Srpske, ali ne tužilaca i sudija. Ističu da su zapravo diskriminisani administrativni radnici, ovlaštena službena lica u kazneno popravnim ustanovama i sudska policija.
„Nosioci pravosudnih institucija platu primaju po Zakonu o platama sudija i tužilaca, dok svi ostali prema Zakonu o platama za radnike u pravosudnim institucijama RS, i to su potpuno odvojeni zakoni“, objašnjava razliku zaposlenih pod istim krovom Siniša Petrović, predsjednik Sindikata radnika u pravosuđu RS.
Problem je u tome što za administrativne radnike važi zakon u kojem je propisano da su „naknade u visini do 35 odsto osnovne plate za težinu, prirodu posla i posebne uslove rada i naknade za topli obrok i regres uračunate u osnovnu platu i ne mogu se posebno iskazivati.“
„Vidljivo je da su sve naknade uračunate u osnovnu platu, pa se postavlja pitanje kolika je u stvari osnovna plata radnika u pravosuđu“, ističe Petrović.
Plata daleko ispod prosječne
Novinari našeg portala potražili su odgovor i na to pitanje. Osnovna plata radnika sa srednjom stručnom spremom, koja čini oko 70 odsto zaposlenih u pravosuđu je oko 1.070 KM, i u sklopu nje je uračunat iznos toplog obroka, koji je oko 187 KM. Takođe, uračunat je i iznos regresa, koji uopšte nije zakonski nominalno određen, pa pretpostavimo da je u iznosu najniže plate od 700 KM, podijeljeno na dvanaest mjeseci, što nas dovodi do iznosa od oko 59 KM mjesečno. Kada se pomenuta dva iznosa odbiju od osnovne plate dolazimo do 824 KM, što predstavlja pravu osnovnu platu radnika sa srednjom stručnom spremom u pravosuđu. Inače, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, prosječna neto plata isplaćena u novembru ove godine iznosila je 1.296 KM.
Sa druge strane, osnovna mjesečna plata sudija i tužilaca kreće se između 2.704 KM za sudije osnovnih sudova i okružnih privrednih sudova, odnosno za javne tužioce okružnih javnih tužilaštava, do 4.977 KM koliko ima predsjednik Vrhovnog suda Republike Srpske, odnosno, glavni republički tužilac. Za razliku od ostalih radnika, u te iznose nije uračunata naknada za topli obrok, pa tužbama zbog diskriminacije dolaze do dodatnih pet do šest hiljada maraka na godišnjem nivou. Nosioci pravosudnih institucija dodatno primaju i regres, koji iznosi polovinu jedne mjesečne plate. Naknada za staž kod sudija i tužilaca je 0,5 odsto plate, a ostalih radnika 0,3 odsto.
Radnici ne žele javno da govore o ovoj situaciji. Nezvanično su nešto pričljiviji, ali i tada više odmahuju rukom nego što govore o evidentnim dvostrukim aršinima.
„Prije inflacije se nekako i moglo, ali danas, sa nešto više od hiljadu maraka jako teško. Sa jedne strane suočeni smo sa nepravdom u vlastitoj kući, a sa druge podsmijehom običnih ljudi. Često govore kako nam tako i treba, da je i to puno, kako smo se ‘zakačili na budžet’, kako ‘tražimo hljeba bez motike’ i slične floskule, koje nemaju nikakve veze sa realnošću. Niko ne spori da tužioci i sudije treba da imaju i više od duplo veće plate, što i jeste slučaj, ali da mi u njih imamo ‘ugrađen’ i topli obrok, a oni da putem suda dodatno naplaćuju, izaziva istovremeno i bijes i razočarenje kod brojnih mojih kolega”, rekla je sagovornica eTrafike, koja već 11 godina radi u jednom osnovnom sudu u Republici Srpskoj.
Na papiru diskriminisani
Banjalučka advokatica Helena Babić, koja je zastupala nosioce pravosudnih funkcija u ovakvim predmetima, ističe kako su sudije i tužioci formalno-pravno diskriminisani, a da sudove zanima samo slovo zakona, ali ne kontekst i iznos plata jednih i drugih.
„Nosiocima pravosudnih funkcija je prvenstveno uskraćeno pravo na isplatu toplog obroka, budući da im u određenom vremenskom periodu nije isplaćivana naknada za isti, iz kog razloga je prema njima izvršena diskriminacija, a u odnosu na sve ostale zaposlene u Republici Srpskoj, kao i nosioce sudijske i tužilačke funkcije u Federaciji BiH. Ne postoji objektivna i razumna opravdanost da sudije i tužioce iz RS lišite prava na naknadu za topli obrok te da ih na taj način dovede u neravnopravan položaj u odnosu na sve druge kategorije zaposlenih lica“, navodi Helena Babić.
Zbog toga je i Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u martu 2022. godine, utvrdio da Zakon o platama i naknadama sudija i javnih tužilaca u Republici Srpskoj nije u skladu sa Ustavom BiH i odredbama koje se pozivaju na Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ovaj Zakon nije u skladu ni sa Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, zato što ne sadrži odredbe o naknadi za topli obrok.
Advokatica Helena Babić kaže da tužioci svoj pravni osnov prvenstveno zasnivaju na Zakonu o zabrani diskriminacije BiH.
„Njime je propisano da je neposredna diskriminacija svako različito postupanje, djelovanje ili propuštanje djelovanja kada je neko lice ili grupa lica dovedena ili je bila ili bi mogla da bude dovedena u nepovoljniji polažaj, za razliku od nekog drugog lica ili grupe lica u sličnim situacijama“, kaže ona.
Dodaje da se oblici diskriminacije iz Zakona o radu RS, odnose na različito postupanje poslodavca prema radniku u odnosu na druge radnike u sličnim situacijama.
„Nadalje, zakon propisuje na koga se odnosi zabrana diskriminacije, pa se tako ista primjenjuje na sve javne organe kao i na sva fizička ili pravna lica, i u javnom i privatnom sektoru, u svim oblastima, a naročito kod zaposlenja“, objašnjava ona.
Ustavni sudovi su, dodaje, već zauzeli stav da pojedine odredbe Zakona o platama i naknadama sudija i javnih tužilaca u Republici Srpskoj nisu u skladu sa Ustavom i Konvencijom. Međutim, kaže Babićeva, postoje i odluke Ustavnih sudova koje su suprotstavljene, različite od slučaja do slučaja, i ne zauzimaju jedinstven stav, tako da trenutno imamo različitu sudsku praksu, koja samim tim, dodaje, ne uliva pravnu sigurnost.
Sudski postupak
U sudskom postupku je bitno da tužilac samo učini vjerovatnim da je došlo do diskriminacije, a na tuženoj strani leži teret dokazivanja da diskriminacije nije bilo. Ukoliko se traži naknada materijalne štete, kao što je ovdje slučaj, dokazuje se da je usljed te diskriminacije nastupila materijalna šteta po tužioca.
Sud, zatim, presuđuje da diskriminacija postoji jer sudije i tužioci u Republici Srpskoj nisu dobili naknadu za topli obrok, dok drugi radnici u Republici Srpskoj, ali i sudije i tužioci u Federaciji pomenutu naknadu jesu dobili. To obavezuje Republiku Srpsku da sudijama i tužiocima isplati određeni iznos na ime materijalne štete.
U konkretnom slučaju diskriminacija se odnosi na status, budući da su sudije i tužioci nosioci pravosudne funkcije. Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda je propisano da se uživanje prava i sloboda osigurava bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, između ostalog i po osnovu “drugog statusa”, a pod ovim pojmom se smatra i vršenje visoke funkcije.
Istovremeno, iz Sindikata pravosuđa ističu za eTrafiku da će uskoro Ustavnom sudu Republike Srpske predati inicijativu za ocjenu ustavnosti odredbi Zakona o platama za radnike u pravosudnim institucijama.
„Na taj način će se, nadam se, dokazati postojanje diskriminacije i nepravednog položaja radnika u pravosuđu, a ne tužilaca i sudija. Naš sindikat čini sve da poboljša materijalni status radnika u pravosuđu RS i nadam se da će kroz pregovore uspjeti da izbori veća prava i bolje uslove radnika za zaposlene u pravosudnim institucijama“, poručuje Petrović.
