Bosna i Hercegovina prepustila je svoja prirodna bogatstva koncesionarima koji ih bez kontrole eksploatišu, prikrivaju prihode, a prema državi gomilaju obaveze.
Podaci pokazuju da su prihodi od koncesija u prošloj godini iznosili svega 125 miliona maraka i manji su za tri miliona maraka nego pretprošle godine.
Zanimljivo, sve se to dešava kada cijene mineralnih sirovina na svjetskom tržištu godinama rastu.
Tako je, na primjer, cijena aluminija i rude boksita na svjetskom tržištu od 2015. do 2022. porasla za preko 140 odsto, ali naplate koncesionih naknada nisu povećane.
Šest najvećih rudnika boksita u BiH ne iskazuje nikakvo značajnije povećanje prihoda, koji su danas kumulativno za 7,6 odsto manji nego 2015. godine.
Takođe, cijene željezne rude na svjetskom tržištu od 2015. porasle su za 210 odsto ali prihodi najvećeg rudnika željezne rude „Arcelor Mittal“ Prijedor proteklih godina nisu značajnije povećani.
Podsjećamo, koncesiona naknada se u najvećem broju slučajeva obračunava po osnovu prihoda koje malo ko kontroliše.
Nadležni uglavnom ne preispituju podatke koje im dostavljaju koncesionari. Da im ne treba bezrezervno vjerovati pokazuje kontrola Poreske uprave Republike Srpske koja je u dva navrata utvrdila da je „Arcelor Mittal“ prijedor po transfernim cijenama prodavao rudu sestrinskoj firmi u Zenici. Na osnovu toga obračunata im je dodatna poreska obaveza od 9,6 miliona maraka.
Pored slabe kontrole, oblast koncesija jedna je od najmanje transparentnih. Ugovori su uglavnom tajni, a podaci skriveni od očiju javnosti. Uglavnom se mogu naći osnovne informacije bez puno detalja što stvara veliki korupcijski rizik.
Objavljivanjem objedinjenog registra koncesija, Transparency international BiH napravio je prvi korak u prevenciji korupcije i zloupotrebe javnih resursa.
Registar sadrži informacije o dozvolama, naknadama i poslovanju koncesionara i prvi je ovakve vrste u BiH.
Baza je interaktivna i sadrži veliki broj podataka koji mogu da daju jedan kompletan pregled o tome kako se koncesionari odnosno institucije vlasti odnose prema vrijednim resursima kojima BiH raspolaže.
Registar pokazuje i one podatke koji se po osnovu ugovora o koncesiji ne smatraju javnima kao što su iznosi uplaćenih naknada i visine jednokratnih naknada.
Prikazuju se sve najvažnije informacije o pojedinoj koncesiji kao i o instituciji koja ju je dodijelila. U njemu su podaci o 735 koncesija i 528 koncesionara.
Portparol Ti BiH Srđan Traljić kaže da pored aktivnosti na uspostavljanju registra, sumnjive slučajeve u sferi koncesija prijavljuju nadležnim organima.
„Podnijeli smo krivične prijave protiv odgovornih u vladi Srednjobosanskog kantona jer su propustili da naplate 1,7 miliona maraka potraživanja od koncesija. Iako brojni koncesionari nisu plaćali obaveze resorno ministarstvo nije pokretalo procedure za zaštitu ugovora, a Ministarstvo finansija nije aktiviralo mjenice. Pojedine firme su ugašene i ovo se neće naplatiti zbog čega smatramo da nadležni organi treba da ispitaju kako su postupale nadležne osobe“, kaže Traljić.
Žalili su se i inspekcijskim organima. Po osnovu njihovih prijava u dva slučaja zabranjena je eksploatacija geotermalnih voda.
Primjeri o sumnjivim koncesijama mogu se naći na svakom koraku. Traljić ističe jedan koji je aktuelan u Neumu.
„Opština je dala koncesiju za naplatu parkinga privatnom preduzeću iako su to poslovi u nadležnosti lokalnog komunalnog preduzeća. Ovaj unosan posao u turističkom mjestu sa velikim brojem turista ima oko 1.700 parking mjesta, ustupljen je za naknadu od svega 81.000 KM godišnje koja se, po nalazu revizije, ne plaća redovno. Privatnoj firmi data su i ovlaštenja da naplaćuje i prekršajne kazne, a opština od toga dobija svega 20 odsto“, priča on.
FOTO: TI BiH
Član UO i predsjedavajuća skupštine TI BiH Aleksandra Martinović kaže da koncesije u oblasti prirodnih resursa u BiH često imaju devastirajuće posljedice po životnu sredinu.
U Evropskoj uniji, čija je BiH kandidat, priča je sasvim drugačija.
„Koncesije se povezuju sa javnim nabavkama i osmišljene su tako da omogućavaju mobilizaciju privatnog kapitala i znanja na način koji dopunjava javne resurse i omogućava nove investicije u infrastrukturu i usluge bez povećanja javnog duga. U BiH se reforme odgađaju, prirodni resursi devastiraju, a korupcijske afere gomilaju. Sve to koriste pojedinci u nesređenom sistemu“, kaže ona.
Prema njenoj ocjeni, neophodna je reforma cjelokupnog sistema koja treba da ide u dva pravca.
Prvi bi išao prema usklađivanju pravnog okvira sa direktivama EU.
To podrazumijeva obavezne javne konsultacije, uvođenje obuhvatnog i jedinstvenog elektronskog registra sa ugovorima o koncesijama, osnaživanje odredbi o prevenciji korupcije i sprečavanju sukoba interesa, efikasan i dosljedan nadzor, praćen odgovarajućim sankcijama i drugo.
„Drugi pravac odnosi se na podizanja nivoa znanja, svijesti i društvene odgovornosti svih aktera i zainteresovanih strana kako bi se dodjele i realizacije i ugovori o koncesijama odvijali u skladu sa javnim interesom. Za početak potrebno je definisati šta je to javni interes“, zaključila je Martinovićeva.
(CAPITAL)
