Boris Šukalo, kandidat SDS-a za odbornika u Banjoj Luci, široj javnosti je poznatiji kao pokretač štrajkova i bivši predstavnik sindikata Željeznica RS. U razgovoru za naš portal otkrio je teme na koje stavlja akcenat tokom kampanje, pričao je o očekivanim rezultatima, te o sve češćoj pojavi preletača. O ovim i ostalim temama možete više saznati u nastavku.
-Šta je ono što izdvaja SDS, pa u krajnjem slučaju i tebe kao kandidata? Koje su to teme koje ti stavljaš u fokus na ovim izborima?
-Fokus je upravo na onome što je i poslednjih dana aktuelno, a vezano je za ugostiteljske objekte i ugostiteljske radnike kojih ima preko 7.000. Tome možemo da dodamo i još 3000 radnika, dobavljača mesa, hljeba, mesari, pekari, radnici u diskontu pića, muzički radnici itd. Među ovih 7.000 radnika se ubrajaju kuvari, konobari i hotelski radnici. Smatram da je to trenutno najveći problem iz prostog razloga što oni već 6 mjeseci skoro da nisu dobili nikakvu pomoć od države. Procjene su da će 30.000 Banjalučana do Nove godine da osjeti ove restriktivne mjere štabova za vanredne situacije. Suština je da će 30.000 banjalučana ući gladno u novu godinu.
Ugostitelji planiraju da otpuštaju radnike, jer nemaju drugih opcija, Ugostiteljski objekt se pridržavaju svih preporučenih mjera. Osam mjeseci noćni klubovi ne rade. Zakup prostora je jako skup. Zatim, potrebno je platiti poreze, doprinose, isplatiti plate. A odakle, ako ne rade. To je udar na te ljude. A i znamo da se ti ljudi pridržavaju epidemioloških mjera. Već 20 godina nije ni jedna fabrika otvorena u Banjaluci. Ljudi okrenuli alternativnim privatnim zanimanjima, u ovom slučaju ugostiteljstvu. Banjaluka je po tome poznata. Ona ima lokala koliko i Minhen. U Banjaluci ima hiljadu objekata ugostiteljskih, što dovodi do broja od 10.000 radnika. I to je najveća i najbolja privredna grana i najfunkcionalnija privredna grana u Banjaluci. I ona se sa ovim epidemiološkim mjerama uništava.
Takođe, bavim se i pitanjem vrtića. Više bih volio da kralja kružnih tokova pamtim kao kralja vrtića.Nema dovoljno kapaciteta u vrtićima. Evo, ja sam najbolji primjer jer čekam već dvije i po godine na upis djeteta u državni vrtić. Kažu imate i privatne, alternativne vrtiće. Problem sa njima je taj što su oni prije svega skuplji. A drugi problem je prostor u privatnim vrtićima gdje se djeca igraju, a on je jako skučen. Igrališta u državnim i privatnim vrtićima se ne mogu porediti. Imate privatne vrtiće u kućama i u stanovima, što govori da djeca nemaju mogućnost da razvijaju motoriku i ostale sposobnosti. Takođe, razlike u spavaonama u državnim i privatnim vrtićima su nevjerovatne. Te stvari hoću da budu u fokusu, tj. izgradnja većih kapaciteta u državnim vrtićima.
Svi znamo kako ide zapošljavanje u školskim i predškolsim ustanovama. Prvo su bili Đokićevi, pa su bili Selakovi…ako niste politički podobni, kao što ja nisam nikada njima bio podoban, ne možete ni da se zaposlite, a kolateralna šteta su djeca. Djeca su ta koja trpe.
Treća stvar na koju stavljma fokus u ovoj kampanji je betonizacija Banjaluke. Rođeni sam Banjalučanin i pamtim mnogo drugačiju Banjaluku sa mnogo parkova i zelenila. Kada je već ta betonizacija na djelu, zašto se onda ne izlazi u susret mladim bračnim parovima pa da se uzimaju stanovi na kredit ili da se pomaže nekim vidom subvencioniranja, jer znamo da stan, kvadrature od nekih 50-60 iznosi do 120, 130, 140.000 pa i više hiljada maraka. Koji to mladi bračni par može sebi da priušti, ako uzmemo u obzir jednu prosječnu platu moraju, morali bi ostavljati 10-15 godina što znači da je ovo, slobodno mogu reći, svjesno tjeranje mladih ljudi trbuhom za kruhom.
– Mnogo puta ste pričali i o sportu i o tome koliko i na koji način se ulaže u sport!
– Da, ja sam odrastao u naselju Borik koje je sinonim za sportska dešavanja. Bokserski klub Slavija, koji je za prostore bivše Jugoslavije bio sinonim za uspjeh u boksu, a sada da jedva i da postoji u Banjaluci. Zatim, košarkaški klub Borac Nektar koji je iznjedrio toliko asova, već je dvadeset godina na koljenima zbog jednog seoskog kluba na koji je otišao sav budžet.
– Da li smatrate da je politika i tu umiješala svoje prste?
– Da, itekako. Igokea je politički klub, jer vidimo ko ga vodi 20 godina.
Fudbalski klub Borac vodi Dodikov sesrtić, a njega zovu Bog u Republici Srpskoj. Da. tako ga njegovi simpatizeri zovu. Borac je prije dvije godine zamalo ispao iz lige, zamalo bio četvrtoligaš pa opet su ga spašavali donatori ili novopečeni ktiroti. Tako je i sa Rukometnim klubom Borac. Ovo je preživljavanje njihovog sporta.
Zauzvrat smo dobili smo te neke škole sporta, škole fudbala, i ja jesam za to. Djeca treba da idu sa ulica, ali mi ne pravimo šampione već 20 godina. Mi nemamo šampiona, mi imam samo priču “ajmo sklonit dijete sa ulice, dobar je mali, samo neka se ne drogira”. To su više priče za malu djecu. Mi ne pravimo šampione u gradu od 200.000 stanovnika!
– Koliko se uopšte ulaže u sport, koliko grad izdvaja? Da li imate te podatke?
– Kada sam 2018. bio kandidat za poslanika, uzimao sam podatke da vidim koliko Igokea ulaže i tada sam se frapirao podacima gdje su oni imali ugovore od 400.000 američkih dolara što kasnije nije mogao Bamberg da plaća. A za Borac Nektar su u međuvremenu igrala djeca iz srednjoškolskih klupa i djeca iz banjalučkih naselja. Tako da kada uporedimo ulaganja u banjalučki sport, Igokeu iz Aleksandrovca ili Krupu na Vrbasu, koji je takođe bio premijerligaš, a Borac se bori za izbacivanje iz lige, mislim da je jasno koliko je u Banjaluci uloženo u sport. Grad ima budžet od 150 miliona KM, ako ćemo mi tapšati za kružni tok od 100.000, ili dvije ljuljaške, ili tri klupe koje se naprave, i isjeku vrpcu a ovamo znate gdje sav ostatak novca odlazi, onda to znači da smo u jednoj velikoj dubiozi.
-Često spominjete i problem piralena u Banjoj Luci. Da li je ta priča pala u zaborav?
Da, to je još jedna stvar koja već postaje zaborav a ja ne želim da ona ode u zaborav. Ja vjerujem da je to ekološka bomba. Prijeti nam jedna ekološka katastrofa. Mnogi su se bili pozabavili sa tim, ali pošto nema ni transparentnosti ni odgovornosti, mi ne znamo, kao građani Banjaluke, dokle je to došlo. Taj uzorak je, ja mislim, otišao u Poljsku prije nekoliko mjeseci i mi nikakve informacije nismo dobili a znamo da je ministarstvo izdvojilo 600.000 dolara na BH nivou za čišćenje i sređivanje tog ulja. Treba naći koje odgovoran za to, ko je skladištio mimo zakona, ko je to odvozio po selima gdje su vozili tu zemlju i izbacivali po livadama… to je prostor za nadležne institucije, jer znamo da je piralen toliko toksičan da ga priroda ne razgrađuje. Da je to jedna od najotrovnijih supstanci koje postoje uopšte
– Da li vi kao stranka raspolažete nekim anketama, rezultatima istraživanja? Kakve su vam uopšte šanse na izborima u Banjaluci?
– Ja moram da kažem da sam više nego optimističan kada govorimo o predstojećim izborima. Sve ankete pokazuju da je SDS na 10-11%. Pet-šest anketa smo imali od različitih agencija kao i struktura koje su naručivale istraživanja, i vladajućih i opozicionih, i SDS je na svim imao preko 10%.
– Da li je to bolji rezultat u odnosu na prethodne lokalne izbore iz 2016. godine?
– Bolji je. Mi smo 2016. godine imali 8800 glasova, sada po istraživanjima prelazimo ovaj rezultat i na domak smo četvrtog odbornika. Ja vidim u Banjaluci četiri SDS-ova odbornika. Prema rezultatima Ipsosa ni jedna stranka od ovih preletača koji su formirali partije , tačnije partije “papaka”, kako ih je sama Željka Cvijanović prozvala, ne prelaze cenzus što je po meni pokazatelj da Banjalučani 15.novebra sigurno kažnjavaju te politike i te preletače,. S obzirom na to da znamo da sada u gradskoj skuštini ima 17 odbornika koji nisu volja birača iz 2016. godine, jasno je da u gradu Banjaluci SDS očekuje jako dobar rezultat, PDP očekuje mnogo bolji rezultat od SNSD-a i ja vjerujem da ćemo mi uspjeti formirati vlast, većinu u gradskoj skupštini. I naravno, već je neupitno da je Draško Stanivuković novi gradonačelnik Banjaluke.
– Često se prigovara SDS-u u Banjaluci da ne postoji, da ga nema, da nije vidljiv. Zbog čega je to tako?
– Nas je poredio prvi čovjek grada za golfom dvojkom aludirajući na to da smo mi ostarili. A ja sam ponosan na to, jer je aludirao na starost i stranke i članstva. SDS je državotvorna stranka. Ja sam jednom rekao da kada SDS u Banjaluci ne bi izašao na izbore, imao bi 5000 glasača koji bi dodali SDS na glasački listić i zaokružili. TakVo je to biračko tijelo, starije biračko tijelo. Koje je i meni prenešeno, a i mlađim generacijama. SDS ima svoju vrijednost kao državotvorna stranka koja je starija i od Republike Srpske. Naravno da nas minimiziraju oni koji nas se boje jer devet, deset stranaka iz one sramne koalicije koju su nazvali Vidovdan prozivali su nas i upućuju otrovne strelice prema SDS-u, a SDS je neuništiv. Jer i poslije ovih izbora će biti SDS, a ja vam sada kažem da barem 5-6 ovih partija iz te koalicije neće postojati poslije ovih izbora. SDS će i 2022. biti jak na opštim izborim, i opet 2024. ponovo na lokalnim i tako dalje i tako dalje. Znači, SDS je neuništiv a njihova priča o nepostojanju i o minimiziranju SDS-a će se pokazati 15. novembra za Banjaluku, a vjerujem i širom Republike Srpske.
– Preletači su jedan od najvećih probolema u Republici Srpskoj. Radi se o veoma čestoj pojavi u našem društvu.
– To je moja tematika. Preletači su rak rana društva. Prije neki dan sam rekao da je ovom narodu možda potrebnija vakcina protiv preletača i papaka nego protiv Kovida. Oni su ono što uništava društvo. Mi bismo sada drugačije pričali da 2014. godine tadašnja premijerka Republike Srpske Željka Cvijanović, nažalost sadašnja predsjednica Republike Srpske, nije rekla da kupuje papke. Onaj video snimak je išao i na vještačenje i to od tada najvećeg opozicionara a sada najvećeg papka Dragana Čavića, tako da mnogo simbolike u tome svemu ima. To su ljudi koji su prodali vjeru za večeru. Sada su tu direktorčići u Elektrokrajini, vode gradove poput Doboja i Bijeljine, koji su bili bastioni SDS-a, i to je sve zbog ličnog interesa, ni zbog čeg drugog. A ovi sitni, pijačari, trgovci po Banjaluci, oni su dobili malo bolje poslove nego što su imali. Izvarali su prvo prijatelje, robinu, kumove koji su radili za njih, onda i stranačke ljude koji su takođe potrošili svoje vrijeme i novac zbog njih. I ono što je najsmiješnije je to da oni imaju obraz da sada ponovo traže glasove. Ponašaju se kao da je 2016. godina bila prije 100 godine pa misle da su ljudi zaboravili. Isto se keze sa bilborda, isto su naštampali materijala više nego bilo ko drugi da bi pokazali opet nekakvu snagu. Ono što njima jedino daje prednost u odnosu na nas jeste to što su oni dobili za to prelijetanje resurse sa kojima mogu da nekoga zaposle da bi dobili glasove. Oni više ne mogu dobiti glas na obraz jer oni obraza nemaju. Oni ne mogu više da dobiju glas ni u svojim porodici. Oni mogu da dobiju glas ako nekome odnesu paket pomoći, ako nekog zaposle u državne institucije, ako nekom asfaltiraju 100 metara puta, ako u 21. vijeku nekome dovedu vodu pred kuću i oni se tim bave. Ali to su sitne duše i ja sam ubijeđen da će građani Banjaluke to da kazne na izborima.
– Da li građani to zaista kažnjavaju?
– Pa, ranije i ne. Ali evo sada Dragan Čavić i njegov NDP prema svim istraživanjima ne prelaze cenzus. Tačnije daleko su od cenzusa. A to je stranka koja je 2016. godine imala 13.000 glasova. Sada će im građani Banjaluke pokazati šta misle o NDP-u i njegovoj politici. To su pijačari. Tu nema politike, nema ideologije. Mogu da razumije da neko kaže da je ideološki bliži nekoj stranci pa zato tamo prelazi, ali čovjek koji ukrade mandat i prenese ga i za to dobije bolji posao državni, ili šta već, neku privilegiju privilegije, oni su papci, a Željka ih je zaista najbolje nazvala. To je politički ološi i ja njih ne mogu mrziti, ja njih žalim. Ja ne znam kako oni idu svojim supružnicima, djeci, kako njima pričaju… Njih će se stidjeti unučad, ja sam ubijeđen.
