U analizi francuskog prijedloga reforme procesa pridruživanja EU navodi se da predloženi proces ne bi unaprijedio postojeći metod, već sugeriše da francuski predsjednik Emanuel Makron pokušava pitanje daljeg proširenja bloka ugušiti birokratskim prigovorima, što je strateška greška.
Trenutni proces zahtjeva da zemlje kandidati za prijem u EU prihvate i primijene evropska pravila u 35 oblasti, dokazujući svoju privrženost demokratiji i vladavini zakona, kao i sposobnost da funkcioniraju kao tržišne ekonomije.
U teoriji značajna promjena
Nije važno u kojim oblastima će država početi provoditi promjene. Napredak u svih 35 oblasti se redovno ocjenjuje i zemljama se saopštava ako u nekim segmentima stagniraju ili nazaduju.
To je prilično razrađen i dobro testiran proces, na kraju kojeg, kao velika nagrada, dolazi punopravno EU članstvo, napominje se u analizi Bloomberga.
Tokom vikenda je evropsko izdanje Politica objavilo francuski nezvanični dokument poslan na razmatranje drugim državama članicama EU-a, koji sadrži prijedloge za reformu proširenja.
Ona se zalaže za promjenu trenutnog procesa u skladu sa četiri principa – čineći ga postupnijim, namećući jasne i lako provjerljive uslove za prelazak iz jedne faze u drugu, povezujući prolazak svakog testa s opipljivim ekonomskim koristima i uvodeći prijetnju da se proces može preokrenuti.
U teoriji to djeluje kao značajna promjena, ocjena je Blumberga.
Francuska predlaže sedam koraka u kojima bi se provodio proces, a zemlje kandidatkinje bi prije punog članstva dobijale pristupe odabranim programima i fondovima EU-a.
Kriterijumi su i sada jasni
Međutim, kako se ocjenjuje, u praksi se to ne razlikuje mnogo od onoga što sada imamo.
I trenutni proces je reverzibilan dok zemlje ne budu prihvaćene kao članice, kriteriji za pristup su jasni i EU ima moć u bilo kom trenutku smanjiti ili povećati pomoć kandidatima.
Sve zemlje Zapadnog Balkana imaju s blokom sporazum o stabilizaciji i pridruživanju koji reguliraju postepeno stvaranje zona slobodne trgovine.
Posebni programi EU-a otvoreni su za ove zemlje, čak i one s kojima pregovori o pristupanju nisu zvanično otvoreni, navodi Blumberg.
Što se reverzibilnosti tiče, kaže se u tekstu, primjer Mađarske i Poljske pokazuje da države mogu odbaciti evropske principe i nakon što postanu punopravne članice, kada je kasno razmišljati o njihovom isključenju.
Ako Makron zaista želi da se EU nastavi širiti, on nema razloga zahtijevati predložene izmjene prije nego što blok otvori razgovore sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom.
Ako im se tokom razgovora ponudi određeni vremenski rok pridruživanja, ove zemlje vjerovatno ne bi imale ništa protiv, tvrdi se u tekstu.
Prema dokumentu, Francuska želi da Evropska komisija, u skladu s njenim idejama, da konačan prijedlog izmjena do januara 2020. godine.
To je teško izvodljivo, s obzirom na to da je EK preokupirana prenošenjem vlasti na novu predsjednicu Ursulu fon der Lejen i njene komesare.
Mađarska je dobila portfelj proširenja, a njenog kandidata jedan odbor EK-a je odobrio tek u ponedjeljak.
Ukoliko se i ostale članice slože s francuskim planom, lopta će biti na terenu balkanskih lidera.
A što proces duže traje, Makron će biti sretniji, jer se francuski glasači protive proširenju.
Konsenzus među istraživačima koji proučavaju proces pridruživanja jeste da su se institucionalne promjene u novim članicama desile samo zarad članstva, a ne zato što su lokalni lideri zakone EU-a smatraju naročito mudrim ili korisnim.
To znači da reforme koje države kandidati provode zavise od vjerodostojnosti obećanja o pristupanju, a to je upravo ono što Makron podriva.
Štaviše, sadašnji nivo saradnje s blokom je dovoljan da zemlje zapadnog Balkana prosperiraju i ne ometa velike neformalne ekonomije u regiji.
Podaci Svjetske banke, zapravo, pokazuju da bogatstvo ovih zemalja ne raste sporije od bogatstva najmlađih članica EU-a.
“A ono što će EU i Francuska dobiti ako preduzmu takav rizik svakako nije ono što antimigracijski glasači očekuju. Stanovništvo zemalja kandidata već emigrira u EU u ogromnom broju. Macronov otpor proširenju je nerazuman i strateška greška. Umjesto što popuštaju glasačima, lideri bi se trebali podsjetiti zašto širenje ima smisla – između ostalog, vanjske granice EU-a će biti sigurnije”, zaključuje se u analizi Blumberga, prenosi Tanjug.
