Foto: Gerila.info
Nakon što je Sud BiH potvrdio prvostepenu presudu Miloradu Dodiku najvažnije pitanje u Bosni i Hercegovini jeste kako će se Dodik ponašati i šta će biti njegovi sljedeći koraci. Ovo pitanje možemo slobodno preformulisati i nazvati ga pitanjem od milion dolara jer smo potpuno ubijeđeni da odgovor na njega u ovom trenutku ne zna ni sam Dodik. Iz ovog razloga se nećemo ni baviti pitanjem šta će Mile uraditi, jer to u ovom trenutku niko ne zna, ali ćemo pokušati da odgovorimo koje su mu sve opcije na raspolaganju. Dakle, šta je sve na stolu i šta bi sve mogao da izabere kao opciju koja mu najviše odgovara.
Ali, prije nego što pređemo na ponuđene opcije, jako je važno da barem na brzinu navedemo okolnosti u kojima se sve ovo dešava.
- Prva se odnosi na pitanje vezano za Kristijana Šmita. Naime, sasvim je jasno da prilikom njegovog izbora za Visokog predstavnika u UN nisu ispoštovane sve procedure. Što bi se reklo u narodu, imaš li ti, druže, papir u kome piše da si Visoki predstavnik. Papir da je Šmit legitimno izabrani visoki predstavnik je jako upitan. A ono što je sasvim izvjesno jeste da nije ispoštovana procedura izbora. Iz svega toga slijedi da je legalitet Šmita jako upitan. Međutim, čak i da ignorišemo pitanje legaliteta (imaš li papir), ostaje pitanje legitimiteta. A ovo Kristijan Šmit sasvim sigurno nema. Dakle, šta je osnova koja daje Šmitu pravo da se nalazi iznad Ustava suverene države BiH i da se nalazi iznad zakona kao i da je on taj ko je vrhovni i zakonodavac i sudija. Ovaj sistem sasvim sigurno ne postoji nigdje u državi koja se izdaje za demokratsku. Kada jedan čovjek, koji nije izabran od strane naroda na izborima ima apsolutnu moć donošenja zakona to jasno govori o tome da mi nismo suverena i demokratska zemlja već smo protektorat i neka vrsta kolonije. Dakle, kada čitamo sve ono što je u nastavku teksta treba imati na umu ovu činjenicu da govorimo o protektoratu i koloniji a ne o demokratskoj i suverenoj zemlji. Iz tog razloga i za sve ono što su moguće opcije u budućnosti ne važe pravila za demokratsku i pravnu državu.
- Druga važna okolnost vezana je za sam Sud BiH. Svi oni koji brane Dodika obavezno navode da Sud BiH nije ustavna kategorija jer nije u Ustavu BiH naveden kao nadležnost na državnom nivou i da kao takav da uopšte ne bi trebao da postoji i da nije nadležan. O čemu se ovdje, u stvari, radi. Radi se o tome da oni koji ovo tvrde pročitaju Ustav BiH, njegov treći član, kojim se definišu nadležnosti entiteta i državnog nivoa vlasti. U članu 3. stav 3. se navodi „a) Sve vladine funkcije i ovlaštenja koja nisu ovim Ustavom izričito povjerena institucijama Bosne i Hercegovine pripadaju entitetima.“ I zaista, da ne postoji nastavak ovog člana i da se sve završava na ovom stavu zaista bi bili u pravu i Sud BiH ne bi ni mogao da postoji jer nije naveden kao nadležnost institucija BiH. Međutim, to nije tako. Jer ovaj član 3. Ustava BiH ima i nastavak u stavu 5. koji se naziva „Dodatne nadležnosti“. U njemu jasno stoji: „a) Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta; stvarima koje su predviđene u Aneksima 5 – 8 Opšteg okvirnog sporazuma; ili koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa podjelom nadležnosti među institucijama Bosne i Hercegovine. Dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi za vršenje ovih nadležnosti.“ Dakle, jasno je navedeno da se u BiH mogu uvoditi i nove institucije na državnom nivou ukoliko se entiteti o tome dogovore. U slučaju Suda BiH ovo se i dogodilo 2002. godine kada je ovaj Sud i uspostavljen usvajanjem „Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine“, koji je usvojila Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine na sjednici Doma naroda, održanoj 25.06.2002. godine i sjednici Predstavničkog doma održanoj 03.07.2002. godine. Dakle, predstavnici entiteta Republike Srpske su u zajedničkom Parlamentu glasali za uspostavljanje Suda BiH i samim tim dali pristanak za njegovo uspostavljanje na državnom nivou. Potrebno je istaći da su u ovo vrijeme Dodik i SNSD snažno podržavali prenošenje nadležnosti sa nivoa Republike Srpske na državni nivo BiH i da su podržali i uspostavljanje Suda BiH. Tada je Dodik bio miljenik „Zapada“ i „svježi dašak vjetra na Balkanu“ zahvaljujući čijoj je podršci i došao na čelo Srpske, ali je to tema za drugi tekst i nećemo dublje ulaziti u nju. Sve to ne mijenja suštinu da je u ovom trenutku Sud BiH sastavni dio pravnog poretka države i da se njegove odluke moraju poštovati.
- Treća okolnost se dovodi u vezu sa gašenjem Republike Srpske i navođenjem da će ona biti „ugašena“ ili da će „nestati“ ukoliko se ova presuda sprovede u djelo. Ovaj stav je ne samo apsolutna glupost već ga opovrgava činjenica da se nešto slično već desilo a da Srpska i dalje postoji. Naime, već smo imali situaciju da je izabrani predsjednik Republike Srpske smijenjen sa te pozicije i to direktno od strane Visokog predstavnika a Republika Srpska je nastavila da postoji i niko je nije dovodio u pitanje.
Nikola Poplašen je izabran za predsjednika Republike Srpske na izborima održanim u septembru 1998. godine, kao kandidat koalicije SDS-SRS. Sa funkcije predsjednika Republike Srpske smijenjen je u martu 1999. odlukom Visokog predstavnika u BiH Karlosa Vestendorpa jer nije htio da predloži Milorada Dodika za mandatara Vlade Republike Srpske. Dodik je u to vrijeme bio miljenik Zapada, a Poplašen je predlagao druge kandidate. Vlada koju je tada predvodio Milorad Dodik, bila je poslije izbora i dalje na dužnosti do izbora nove Vlade.
Dakle, ova situacija je čak i mnogo gora od trenutne jer je Visoki predstavnik direktno smijenio legitimno izabranog predsjednika RS, dok u slučaju smjene Dodika imamo barem formalno opravdanje da je to uradio Sud BiH. I pored ove smjene, Republika Srpska je nastavila da postoji i niko nije dovodio u pitanje njen opstanak ili „gašenje“ i „nestanak“.
Potrebno je samo malo podsjećanje kako je Milorad Dodik reagovao na smjenu Poplašena. Čuvene su njegove izjave kojima je opravdavao Visokog predstavnika i izjavljivao da je ”instituciju predsjednika RS ugrožava predsjednik Nikola Poplašen i treba učiniti nešto da se ona zaštiti, a odluka Karlosa Vestendorpa bila je dobar potez da se to učini”. Takođe, čuvena je njegova izjava da je ”Pravo (je) visokog predstavnika da posegne za tom odlukom, koje je dobio po Dejtonskom sporazumu, u kojem je sadržana klauzula da je on iznad Ustava BiH i ustava entiteta. Nije Vestendorp diskvalifikovao Poplašena već se Poplašen sam diskvalifikovao u proteklih pet mjeseci, vršeći funkciju na samo njemu svojstven način. On je ugrožavao demokratski razvoj RS, i u tom pogledu joj je nanio mnogo štete. Dobro je što je otišao”. Izgleda da je ono što je Dodik tada sijao došlo i da se žanje.
Sve u svemu, Republika Srpska je ustavna kategorija dejtonske Bosne i Hercegovine i može „nestati“ samo kada nestane i takve Bosne i Hercegovine. Sve dok postoji ovakva BiH zasnovana na Dejtonskoj strukturi i Republika Srpska će postojati i to znaju i njeni najveći neprijatelji i zbog toga se ne igraju sa ovom činjenicom.
Sve ovo je potrebno imati na umu kada govorimo o opcijama koje su na stolu pred Miloradom Dodikom i razmatranjem kako će se ponašati. U odgovoru na pitanje koje su sve opcije na stolu dosta nam je pomogao sam Dodik na prvoj konferenciji za medije odmah nakon izricanja pravosnažne presude kada je pričao o svemu i svačemu ali je ujedno i sam naveo koje su mu opcije na stolu. Pa krenimo redom.
- Prva opcija je totalna radikalizacija. Ovo je opcija na krajnjem polu skale u kojoj se apsolutno ne prihvata odluka Suda BiH. Nju je Dodik i spomenuo na konferenciji kada je rekao da se nikakvi novi ili prijevremeni izbori za predsjednika RS neće održati. Ovo praktično znači da Dodik neće prihvatiti odluku Suda BiH i da će nastaviti da dolazi u Palatu predsjednika RS, da će potpuno ignorisati Centralnu izbornu komisiju koja mu je po sili Izbornog zakona oduzela mandat.
U ovom slučaju ćemo gledati situaciju koju smo imali u prethodnih nekoliko mjeseci kada je Dodik bio pod optužbom Tužilaštva BiH i u suštini bio bjegunac od pravosuđa BiH, ali niko u državi nije imao snage na terenu da ga i uhapsi. Dodik se ne bi kretao u Federaciji i ne bi mogao da ide u one zemlje koje prihvataju odluku Suda BiH. Ali bi, sa druge strane, mogao da putuje u Srbiju, eventualno Mađarsku i to bi bio njegov krajnji domet. Politička kriza u kojoj se nalazimo već godinu dana bi se nastavila do sljedećih izbora. Vlast na državnom nivou bi bila u blokadi i takvo stanje bi se zadržalo do izbora sljedeće godine.
U ovoj opciji bi CIK vrlo vjerovatno raspisao prijevremene izbore za predsjednika RS, međutim na terenu bi vlast RS onemogućila i njihovo održavanje. Na određeni način ovo bi predstavljalo pobunu i dokaz da države BiH nema na polovini teritorije jer nadležne državne službe nemaju moć da odluku Suda BiH sprovedu na teritoriji Republike Srpske.
Ovo je izuzetno rizična i opasna opcija i u velikoj mjeri zavisi od nove administracije Donalda Trampa. Ukoliko sa ove pozicije dođu signali da se neće miješati u unutrašnja pitanja BiH i da ih ne zanima kako će Dodik da se ponaša, ova opcija postaje prihvatljiva i Miloradu Dodiku. Ona nosi mnogo rizika i potencijalne mnogo teže optužbe za Dodika i najbliže saradnike ali je u svakom slučaju jedna od mogućnosti.
- Druga opcija je potpuna suprotnost prvoj i nalazi se na skroz drugom polu navedene skale. U ovom slučaju Dodik apsolutno prihvata odluku Suda BiH, povlači se sa pozicije predsjednika RS i dozvoljava da se raspišu prijevremeni izbori. Na konferenciji za medije Dodik se dotakao i ove opcije kada je izjavio da se povlači na šest godina i da će se baviti strankom a da se poslije šest godina vraća u drugačijem izdanju. Sve ovo nam govori o njegovoj zbunjenosti i smušenosti i da ni sam ne zna koje će korake dalje da preduzme pa je za svaki slučaj „pokrio“ sve opcije.
Ukoliko se opredijeli za ovu opciju to bi značilo da se kriza u BiH smiruje i da se vraćamo u određenu normalu ali bi značilo i gubitak moći za Dodika. Pošto znamo da je on izuzetno dobar trgovac i da je mnoge dosadašnje slične situacije rješavao jako dobro trgujući, vjerujemo da se i iza ove opcije krije dogovor i određene garancije koje bi dobio. Pretpostavljamo da se radi o tome da zadrži uticaj u SNSD kao najvećoj i najorganizovanijoj stranci u Srpskoj a sa druge strana da zadrži novac za koji se pretpostavlja da je stekao u ovih dvadesetak godina na vlasti. Ukoliko je ovo uspio da ostvari u pregovorima sa centrima moći možemo slobodno reći da je Dodik jako dobro istrgovao jer se povlači iz politike a i dalje će vući sve konce iz sjenke a istrage oko para više niko neće ni da spominje. Iz tog razloga i ova opcija nije uopšte isključena i sasvim je u igri.
- Treća opcija koja je na stolu nije samo jedna opcija već predstavlja čitav niz mogućnosti. Sve ove opcije se nalaze na liniji između dve krajnje koje smo već opisali. One su, u suštini, samo različite varijacije na istu temu. O čemu se u stvari ovdje radi. Ove opcije su nešto što bismo mogli da opišemo sa povuci-potegni ili da se radi o čitavom nizu manjih ustupaka a za uzvrat dobijanje određenih povlastica. Ove opcije ne bi predstavljale ni potpuno prihvatanje odluke Suda BiH ali ni njihovo rezolutno odbijanje. U ovom slučaju bi, recimo, Dodik prihvatio da se održe izbori, ali bi ih maksimalno razvlačio i otežavao njihovo sprovođenje pa bi ti izbori, eventualno održani sljedeće godine na nekoliko mjeseci prije redovnih izgubili svaki smisao. Ova opcija je u igri ako još uvijek nije postigao dogovor vezan za kontrolu SNSD-a kao i za novac na računu.
Trenutno najbliža mogućoj opciji jeste upravo ova treće jer vidimo da vlast u RS i sama opipava teren i u igru svakodnevno ubacuje nove mogućnosti. Imali smo najave velikog protesta podrške od koga se odustalo. Imali smo ponude vlade nacionalnog jedinsta od koje se odustalo nakon odgovora većine opozicionih partija. U ovom trenutku na stolu je tema referenduma koja je poprilično nejasna i za same aktere koji je navode. Jer svi znaju da odluke na referendumu ne bi promijenile odluku Suda BiH koja je takva kakva jeste. Tako da bi bilo kakvo pitanje i rezultat na referendumu imao prije svega savjetodavni karakter i neki presjek stanja koliko je ljudi spremno da na njega izađe. S obzirom da je veliki broj ljudi na godišnjim odmorima a i to kakvo je raspoloženje u narodu veliko je pitanje da li je vlast spremna da ide u ovu avanturu i da na eventualnom referendumu doživi potpuni fijasko. Ono što je izvjesno jeste da će doći do održavanja vanredne sjednice NSRS, ali sa druge strane vidimo da se razvlači i sa zakazivanjem ove sjednice. Sve je to dokaz da je Dodik u ovom trenutku potpuno nesiguran i nespreman šta da uradi.
Jedno jako bitno pitanje jeste i stanje unutar samog SNSD-a. Naime, činjenica je da je ovo najveća i najorganizovanija politička parija u Srpskoj. Međutim, činjenica je isto tako da je ovo odavno prestala da bude partija sa jasnim ideološkim usmjerenjem i da je postala klasična interesna skupina gdje su ljudi ulazili kako bi ostvarili svoj lični interes. Tako su i na rukovodeće funkcije došli ljudi koji vide svoju šansu da budu značajni igrači i nakon laganog odlaska Dodika u penziju. Ove ljude možemo nazvati i hijenama ali je stanje takvo kakvo jeste i kada nema glavnog igrača svi oni će gledati da ostvare ono za šta su i ušli u tu partiju a to je što bolja pozicija za sebe. U suštini, svi oni će gledati da prije svega sačuvaju sebe i svoju poziciju i neće ih uopšte zanimati sudbina Milorada Dodika. Posebno ako je na jednoj strani čuvanje svoje pozicije a na drugoj podrška Dodiku u eventualno rizičnim opcijama i mogućnosti da se sutra i oni nađu sa njim na optuženičkoj klupi.
Sve u svemu, uopšte ne sumnjamo da je Dodik jako dobro svjestan svih opcija i rizika kao i stanja u sopstvenim redovima. Poznajući kako je do sada dobro trgovao, vjerujemo da će i ovog puta učiniti sve što je moguće da zaštiti svoj uticaj u stranci kao i stečeno bogatstvo. Jedino čega se plašimo jeste da u toj trgovini i kombinacijama ne uvuče i Republiku Srpsku u probleme.
(Infoveza)
