Advokatica Biljana Radulović je kroz Liniju za pomoć novinarima (FMHL) i Udruženju BH novinari zastupala novinare u sudskim procesima.
Do sada je tužba za klevetu vođena kao građanska parnica i bila tretirana kao prekršaj. Šta u praksi znači to što postaje krivično delo?
U praksi, prelazak ili vraćanje na nešto što je prevaziđeno, predstavlja sam korak unazad. Uporedila bih to s ukidanjem smrtne kazne i vraćanjem na istu, kada bi došlo do toga. Ukoliko društvo postaje napredno, onda pojam klevete mora biti rješavan u građanskoj parnici. Ako idemo unazad, onda klevetu doživljavamo kao krivično djelo. U praksi, najveći broj ovih parnica je bio protiv medija, novinara, a tužitelji su bili javne ličnosti. Obični građani su se rijetko usuđivali i pokrenuti ove parnice upravo zbog troškova postupka. Treba pribaviti statistiku i s tačnim podacima izaći u javnost. Koliko je javnih ličnosti iz sfere politike, ili bilo koje javne sfere, bilo tužitelj, a u koliko slučajeva su mediji bili tuženi, te koliko je građana pokrenulo ove postupke i da li su bili protiv javnih ličnosti? Tuženi ima troškove, a to su mediji i novinari pojedinačno, koji su morali čekati konačne odluke da se odluči o njihovim troškovima, koje su do tada morali snositi. Dobijali su moralnu satisfakciju da nisu klevetali, jer su pisali u javnom interesu, a sada ako zaživi ova ideja, oni su kažnjeni enormno visokim iznosima, na nivou visokorazvijene zemlje Evropske unije. Takav, krivični postupak, koji kada se okonča, poslije dvije godine, daje mogućnost novinaru da traži naknadu štete, kada se utvrdi da nije nikog oklevetao.
Dakle, imaćemo dva postupka, krivični i parnični, trajaće najmanje 6-8 godina.
Ministar Bukejlović se poziva na moderna rešenja u okruženju i Evropskoj uniji koja ovu oblast tretiraju možda još oštrije. Da li je to zaista tako?
Nisam upoznata da je navedeno u kojim zemljama EU su ta moderna rješenja ili oštrija rješenja, ali mi moramo primjenjivati Evropsku Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i sloboda i ona je u čl. 10. st. 2. jasno odredila kada dolazi do kršenja stava 1. Stiče se utisak da kod nas kleveta nije uređena i da je zato treba urediti krivičnim propisima, a naprotiv, ona je uređena i to u skladu s Konvencijom.
Šta predviđaju zakoni u okruženju i EU kada je kleveta u pitanju?
Praksa Evropskog suda se primjenjuje nezavisno od toga kako su države uredile pojam klevete, jer je sloboda izražavanja standard. U praksi se mogu pronaći uređenja kao ova što su predložena, ali Evropski sud utvrdi kršenje čl. 10. U našoj praksi, do tog utvrđenja Evropskog suda, može proći deset godina.
Ministar je, govoreći o izmjenama pomenutog zakonika rekao da će se vidjeti na koga pada teret dokazivanja. Kako to Vama, iz advokatskog ugla, zvuči?
U krivičnom postupku je jasno na koga pada teret dokazivanja. Tužilac zastupa optužnicu. Optuženi novinar ili neko drugo lice je optuženi u postupku.
Stiče li se utisak da je ostavljen širok prostor za slobodno tumačenje koje može biti (zlo)upotrebljeno na štetu novinara?
Izrazi “preventivna svrha” i „dekontaminacija“ medijskog prostora s kaznama do 120.000 KM, mislim da jasnije govore od bilo kakvog komentara.
Šta je, po Vama, najviše sporno, odnosno, da li u predstavljenim rješenjima ima nešto što može predstavljati opasnost po slobodu govora?
Pitanje je da li opis krivičnog djela odgovara stvarnosti koja će se utvrđivati u krivičnom postupku. Da li će novinar moći dokazati sve činjenice, jer vijest nije naučni rad, nego vremenski određena ili odrediva kategorija, na koji način može štititi svoj izvor i brojna druga pitanja. Kleveta će se svoditi samo na činjenične tvrdnje, nestaće vrijednosni sudovi, na kojima se zasniva većina odluka Evropskog suda. Sve obuke da se nauči razlika između činjeničnih tvrdnji i vrijednosnih sudova nestaju i mi smo na početku.
Iz ugla novinara, kazne su drakonske i svakako bi mogle dovesti do gašenja mnogih medija. Za koja krivična djela su predviđeni slični iznosi?
Visinu novčane kazne određuje sud. Poređenja radi, u jednom od krvičnih djela, aktuelnom u ovom trenutku, a to je krađa energije, ako je počini pravno lice, kažnjava se novčanom kaznom od 20.000 do 200.000 KM.
Da li će ove izmene, ako budu usvojene, ohrabriti moćne pojedince da na taj način vrše pritisak na medije (SLAPP tužbe)?
Mediji su i do sada bili pod pritiskom, koji je nosio gubitak vremena i troškova, neizvjesnost, a sada će imati novčane kazne, koje će dovesti do zatvaranja medija i gubitka prava na rad.
Kolege se nose mišlju da “migriraju” u drugi entitet. Da li to rješava problem?
To je kratkoročno rješavanje problema. To nije pitanje samo medija, koji će biti najviše pogođeni, nego i običnog čovjeka, koji neće znati šta smije reći.
(Direkt)
