Da li je u pitanju namjera ili nemar, tek, zaposleni u Osnovnom sudu u Trebinju imaju sve razloge da sumnjaju da neko uticajan stoji iza Radulovića.
“Kako bi se neko sa dvije presude drugačije vratio na posao? Zašto bi jedno tijelo kao što je Odbor za žalbe svoj ugled srozavao preinačavajući sopstvenu odluku?” pitanja su koja postavljaju zaposleni koji zbog osjetljivosti pozicije, nisu željeli da istupe javno.
Najviše sudsko tijelo nenadležno
Pitanja smo postavili Visokom sudskom i tužilačkom savjetu (VSTS) BiH koje je u kratkom odgovoru reklo da nije nadležno.
“VSTS BiH ima nadležnost da nakon provedene konkursne procedure imenuje samo stručne saradnike u opštinske sudove, dakle u Federaciji Bosne i Hercegovine, dok stručne saradnike osnovnih sudova u Republici Srpskoj po okončanju postupka javne konkurencije imenuju predsjednici sudova, u skladu sa odredbama Zakona o sudovima Republike Srpske. Imajući u vidu navedeno, VSTS BiH u konkretnom slučaju nema nikakve ingerencije”, zaključuju na kraju odgovora u ovoj instituciji.
Iz Osnovnog suda u Trebinju smo pokušali da dobijemo odgovore na pitanja Kakav je trenutni status službenika Saše Radulovića? Koliko dugo je bio zaposlen u Osnovnom sudu? Koje poslove je obavljao? Da li je njegov rad bio evaluiran i kakve su ocene bile?.
U odgovoru koji su nam dostavili donekle demantuju VSTS jer navode da je ovo najviše sudsko tijelo barem “u prvom mandatu” imenovalo Radulovića na mjesto stručnog saradnika.
“Saša Radulović je odlukom Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine od 01.04.2009. godine imenovan za stručnog saradnika u Osnovnom sudu u Trebinju na period od šest (6) godina, počevši od 01.05.2009. godine. Zakonom o sudovima Republike Srpske koji je stupio na snagu dana 05.05.2012. godine, predviđeno je da stručni saradnici koji su izabrani po propisima koji su primjenjivani do donošenja ovog zakona ostaju u radnom odnosu na neodređeno vrijeme”, stoji u odgovoru koji je potpisala sekretarka suda Jelica Ijačić.
Šta je Radulović radio?
Ovaj stručni saradnik je osuđen zato što je na radnom mjestu počinio dva krivična djela i to oba u produženom trajanju.
Prvi put ga je Osnovni sud u Foči osudio u septembru 2018. godine na 8 mjeseci zatvora, uslovno na dvije godine zbog falsifikovanja isprave u ostavinskim predmetima.
U međuvremenu je Osnovni sud u Trebinju donio Rješenje o prestanku radnog odnosa. Radulović se u martu 2019. godine žalio OS u Foči koji je odbio njegov zahtjev, ali je u žalbenom postupku Okružni sud u Trebinju poništio rješenje iz Foče i naložio da se Radulović vrati na posao i obešteti. U obrazloženju je navedeno da je načinjen proceduralni propust jer se nije u datom slučaju mogao primjenjivati Zakon o radu nego Zakon o državnim službenicima.
Tako se Radulović 31. januara 2020. godine vratio na posao, ali i starim navikama – umjesto falsifikovanja, prešao je na prevare i opet se našao pred Osnovnim sudom u Foči.
“Na radnom mjestu stručnog saradnika, učestvujući u ostavinskim postupcima u Odjeljenju suda u Nevesinju, u namjeri da sebi pribavi protivpravnu korist, doveo je u zabludu više lica”, stoji u presudi.
I nakon ove presude za KD prevara, Osnovni sud u Trebinju je protiv Radulovića pokrenuo disciplinski postupak i u avgustu 2021. izreklo mjeru prestanka radnog odnosa uz ocjenu da je njegovo ponašanje nanijelo štetu ugledu suda.
Radulović se potom obraća Odboru državne uprave za žalbe koji je 10. septembra odbacio njegovu žalbu proglašavajući se nenadležnim. U Osnovnom sudu u Trebinju ovo je bio očekivani potez Odbora budući da su se nenadležnim proglašavali u svim sličnim situacijama. Stoga su ga 14. septembra 2021. i zvanično odjavili “sa poreza i doprinosa” i, mislili, stavili tačku na ovaj slučaj.
Sedam dana kasnije, 21. septembra, Odbor državne uprave za žalbe poništava svoje rješenje od 10. septembra i od suda u Trebinju traži kompletan spis na ponovno odlučivanje o žalbi. 1. novembra Odbor poništava svoju prvobitnu odluku i nalaže sudu da Sašu Radulovića vrati na posao.
Tako se Radulović po treći put vratio na radno mjesto sa kojeg je počinio dva krivična djela!
Kako je moguće da se ovo dešava?
Laici bi rekli da je ovaj slučaj nemoguć u ozbiljnim, uređenim zemljama. Možda je ovo previše čak i za našu. Stručnjaci pak, smatraju, da su propust napravili tužilac i, naravno, Odbor.
Advokat Sead Temim je mišljenja da je u ovom slučaju bitno razdvojiti krivični i disciplinski postupak.
“Dakle, govorimo o dvije stvari – postupak samog organa, institucije u kojoj osoba radi, koja je pokrenula disciplinski postupak. Postoji pravilnik o radnim odnosima svake ustanove, pa tako i suda. Lakša i teža povreda discipline može da bude takva da prouzrokuje disciplinsku odgovornost. Krivični postupak je odvojen, ima svoja pravila definisana krivičnim zakonom. Kada je u pitanju krivična odgovornost, nadležni tužilac je trebao da stavi prijedlog izricanja bezbjednosne mjere zabrane obavljanja dužnosti. To bi bio način na koji bi se spriječile osobe sa ovakvom biografijom da dalje obavljaju dužnost”, objašnjava Temim.
Možemo samo da nagađamo da li je tužilac iz nepažnje, neznanja ili svjesno propustio da postupi kako zakon nalaže. Na pitanje: Koji su razlozi za poništenje prvobitne odluke, iz Odbora za žalbe nam je odgovoreno da je “Odbor prvobitnu svoju odluku oglasio ništavom po prijedlogu stranke u skladu sa odredbama Zakona o opštem upravnom postupku, te da je u zakonom propisanom roku donio novu odluku koja je dostavljena strankama u postupku” i uputio nas na Osnovni sud u Trebinju za dodatne informacije.
Kakva je poruka javnosti?
I zaposleni u sudu se osjećaju bespomoćno. Skoro sve institucije i tijela – od Ministarstva pravde, preko Odbora za pravosuđe NSRS, do VSTS-a u “slučaju Radulović” su se pokazale beskorisnim. U odgovorima “Direktu” su svi naveli da u konkretnom slučaju nisu nadležni. U odgovoru Odbora za pravosuđe koji je potpisao predsjednik Dragan Čavić piše da nisu upoznati sa slučajem, ali i da nemaju nadležnosti da utiču, kako na rad pravosudnih organa, tako ni na rad Odbora za žalbe.
A kako ovakvi primjeri utiču na javnost, i da li je moguće sačuvati dignitet sudske vlasti ako se ovakvi primjeri dešavaju, advokat Temim kaže:
“Potrebno je da se svi koji su involvirani u slučaj profesionalno i sa puno pažnje odnose prema predmetima koji su po prirodi koruptivni. Ne želim nikoga učiti poslu, ali u našim zakonima, Zakonu o krivičnom postupku, odnosno u Krivičnom zakonu sve je decidno navedeno. Izricanje mjera bezbjednosti koje se daju u tim slučajevima je imperativ. Ne smije se dati nagrada takvim osobama koje dobijaju uslovne presude i često nastavljaju da rade tu svoju djelatnost. To treba povezati sa javnim interesom, a on je da osoba ne dođe u poziciju da obavlja taj posao, posebno kada se radi o djelu u povratu koje treba da se sankcioniše oštrije”, decidan je Temim.
Na potezu je sada Osnovni sud u Foči koji će odlučivati o tužbi trebinjskog suda.
(Direkt)
