Juče je naš portal objavio tekst pod nazivom „Kriminal u gradskoj upravi: Računarska oprema 3-5 puta preplaćena“, u kojem smo razotkrili kriminalnu javnu nabavku gradske uprave najvećeg grada u Srpskoj.
Nakon toga, na konferenciji za medije, Bojan Kresojević i Draško Stanivuković pokušali su da demantuju navedenu vijest. Uradili su to stihijski i neprecizno.
Stanivuković je rekao da je trebalo da pitamo gradsku upravu i kabinet gradonačelnika za mišljenje i da bismo dobili detaljne informacije od njih. Kao što ćete vidjeti u nastavku, još 25.5. je naš portal uputio dopis gradskoj upravi, zamolivši ih da nam dostave odgovore, odnosno fakture i račune predmetne nabavke računarske opreme. Izuzev odgovora da ćemo dobiti odgovor, ništa više nismo dobili.
Druga stvar koja je od izuzetne važnosti, jeste činjenica da su gradske vlasti, po sopstvenom jučerašnjem priznanju, priznale da su u nabavci tražili i softvere. Ovo je naročito interesantno jer grad na godišnjem nivou plaća čak 550 000 maraka za održavanje i obnavljanje softvera i sopstvenog servera, kako bi mogli svaku radnu jedinicu priključiti na isti. Drugim riječima, ovdje se predmetnom nabavkom tražilo nešto što već postoji i što se debelo plaća, pa se postavlja logično pitanje: Zašto je grad tražio ono što već ima i da li su dobijeni laptopi prvo išli u sektor za informatiku na instaliranje već plaćenih softvera, ili su direktno prebačeni u vakcionacioni centar, jer su došli sa instaliranim softverima?
Šta god da je slučaj, jasno je da je novac bespotrebno bačen. Prema riječima savjetnika gradonačelnika Bojana Kresojevića, softveri za laptope su plaćani i do astronomskih 1 000 KM po laptopu.
S obzirom na to da je nabavkom kupljeno oko 35 laptopa, a svega 14 prebačeno u vakcionacioni centar, postavlja se i pitanje šta je sa ostalim laptopima i za šta se oni koriste, na šta još uvijek nismo dobili nikakav odgovor.
Rečeno je i da je cijena štampača određena i kupljenim tonerima, što je samo polovično tačno. Npr. za laserski štampač i skener u boji, koji je plaćen 3 500 maraka sa PDV-om, uopšte nisu traženi i kupovani toneri! Kako smo naveli u prethodnom tekstu, prema riječima radnika firme ALF-OM, najskuplji štampač koji oni imaju u ponudi košta 1900 maraka, a on posjeduje mnogo bolje performanse od onih koje je u postupku tražila gradska uprava!
Bitno je i da gradska uprava odgovori na pitanje da li je tačno da su nabavljeni toneri marke ORINK – BTN2421?
I na kraju, od izuzetne važnosti je da grad Banjaluka objavi sve fakture iz predmetne nabavke, pa da možemo da vidimo da je za 25 štampača, gradska vlast platila tonere u iznosu od 11 250 KM (tri tonera po štampaču), odnosno 150 KM po toneru. Jedna takva faktura, bi, ako ništa drugo, opravdala slučaj vezan za nabavku tonera.
Infoveza neće objaviti demanti gradske uprave, jer još uvijek nismo dobili njihov odgovor na naš upit od 25.5., odnosno sve fakture i račune opreme koja je kupljena. Prosto je nevjerovatno da gradska uprava želi da objavimo njihov šturi demanti, a da još uvijek nisu objavili fakture iz nabavke!
S obzirom na to da smo još ranije poslali upit za predračun na ukupno pet prvih firmi koje nam je Google pretraživač izbacio, a koje se bave prodajom IT opreme (do sada smo dobili 3 odgovora), u narednim danima ćemo sukcesivno objavljivati svaki predračun koji smo dobili u posebnom tekstu, kako bi građani mogli lako da uporede te cijene, sa cijenama koje je plaćala gradska uprava!
Redakcija portala Infoveza