“Potrebno je puno truda umjesto “vrućih parola”. Treba radom, mirom i strpljenjem ići ka rješenjima i tako će Bosna normalno funkcionisati”, ocijenio je Šainović.
– Veličina Dejtonskog mirovnog sporazuma, mjeri se tragedijom koju je zaustavio, ocjenjuje nekadašnji potpredsjednik Vlade SR Jugoslavije Nikola Šainović.
“Rat u Bosni i Hercegovini odnio je 100.000 života, a Dejtonski sporazum donio je 25 godina mira”, ističe Šainović za Tanjug, uz ocjenu da je posredi “temeljni trag” za od tada buduću istoriju Balkana.
Upitan koliko mogu biti opasne tendencije za revizijom “Dejtona” te koliko bi one eventualno mogle ugoziti opstanak Republike Srpske, on kaže da mu danas, kad se govori da li treba nešto ispravljati i vršiti formalne revizije Dejtona, pominjući i nekakav “Dejton 2”, sve to djeluje “vrlo neodgovorno”.
“Ne smije biti olakih diskusija jer one rizikuju da ugroze mir. Svi koji žele dobro Bosni treba da učine mnogo napora da sve funkcioniše u svom izvornom dejtonskom aranžmanu”, napominje Šainović.
Na tendencije, koje povremeno dolaze iz Federacije BiH, a i nekih međunarodnih centara o tome kako je Bosna navodno komplikovana država pa je treba reformisati, Šainović kaže da je i “SFRJ bila komplikovana država”.
“Ključne odluke u Vijeću republika i pokrajina sa osam delegacija je trebalo donijeti konsenzusom, kao što je recimo budžet. I tada su svi dolazili sa nekim svojim zahtjevima, ali su istovremeno znali da mora da se postigne konsenzus i da je moguć samo koordinacijom i razgovorima”, podsjeća on.
Prema njegovim rečima, niko racionalan nema interes da destabilizuje Bosnu i Hercegovinu i da, pored ionako vrućeg Balkana, otvara “stare rane”.
“To vjerujem da objektivno nikome nije interes u međunarodnoj zajednici osim možda nekih neozbiljnih pokušaja za isticanjem kroz određene političke gestove”, smatra Šainović, misleći na pokušaje nekih diplomata sa Zapada da “naprave karijeru baveći se Balkanom i imajući neke radikalne prijedloge”.
Holbruk je, opisuje tadašnje događaje Šainović, kao najpoznatiji diplomata na Balkanu, imao sve vrijeme ambiciju da postane državni sekretar SAD, a, kako kaže, “balkanske reference” trebalo je da mu pomognu oko toga.
Šainović uvjerava da danas nije moguće razvrgnuti izvorni Dejton a da je to tako, kaže, smatra i Vesli Klark, američki general, prisutan u zbivanjima iz rata u BiH devedesetih.
“Klark je decidno rekao da nema i ne postoje uslovi za Dejton 2. To je i ponovio nedavno za sarajevsku Al Džaziru. Dejton je potpisan uz učešće kompletne međunarodne zajednice, stalnih članica Savjeta bezbijednosti UN. I da bi se nešto promijenilo danas, potrebna je saglasnost svih članica, kao i tri konstitutivna naroda BiH. Drugo, međunarodni odnos snaga na početku treće decenije 21. veka nije onakav kakav je bio na kraju 20. vijeka… stoga, da sad neko dođe i poništi Dejton i krene ispočetka, apsolutno nije realno”, uveren je Šainović.
Zaista, ističe, realni interes za promenom Dejtona ne postoji.
“Potrebno je puno truda umjesto “vrućih parola”. Treba radom, mirom i strpljenjem ići ka rješenjima i tako će Bosna normalno funkcionisati”, ocijenio je Šainović.
Upitan da li pritisci oko eventualnog “raspakivanja” dejtonske BiH mogu biti povezani sa pritiskom za rješavanje kosovskog pitanja, kaže da pritisci postoje, da traju veoma dugo, ali da se samo politikom pritiska “ništa neće postići”.
“Sve je na neki način povezano. Što se Srbije tiče povezano je vitalnim interesom srpskog naroda koji živi u BiH i na Kosovu i Metohiji. Bilo bi mnogo bolje da se umjesto pritisaka sjedne sa svim narodima ovog regiona i strpljivo radi na unapređivanju njihovih odnosa. Velike sile bi trebalo samo da nam pomognu da bolje radimo zajedno i ništa više”, kazao je Šainović.
Šainović podseća da je istorijat “dejtonskog procesa”, praktično započeo proljeća 1994. godine.
“Prije Dejtona, potpisan je Vašingtonski sporazum koji je ujedinio Hrvate i Muslimane (Bošnjake) u Bosni koji su dotad ratovali. Tada je napravljena nova struktura – Federacija BiH. U daljem toku, a sve se odvija pod američkim upravljanjem, desila se priprema Hrvatske za “Oluju”. Pripremao se konačni sukob Hrvata sa Srbima u Krajini i ujedinjenih Hrvata i Muslimana u Bosni protiv Srba, a istovremeno traje politička priprema za Dejton”, navodi Šainović.
Kako kaže, još januara 1995. je tadašnji ambasador SR Jugoslavije u Atini Milan Milutinović donio u Beograd tekst nacrta Dejtona koji je sadržao samo osnovne stvari: 51 naprema 49 odsto raspodele teritorije u korist Federacije BiH u odnosu na Republiku Srpsku.
“Važno je reći da je Jugoslavija za sve vrijeme rata željela da se svaki problem rješava ponaosob. Pitanje Srba u Hrvatskoj, pitanje Srba u BiH, kao i problemi na Kosovu, za tadašnju Jugoslaviju su tri različita problema. U odnosu na Bosnu, imali smo uvjeravanja iz međunarodne zajednice da će se pitanje Srba u Hrvatskoj i Republici Srpskoj Krajini rješavati kad se riješi Bosna kao najkomplikovaniji problem na Balkanu. Nažalost, to obećanje je pogaženo odobrenjem za “Oluju” koje su Amerikanci dali Hrvatima”, kaže Šainović i dodaje da je “Oluja” temeljno promijenila vojni odnos na terenu jer su protjerani Srbi iz Krajine, a nakon nje je i zaposjednut “veliki dio teritorije koju su faktički držali Srbi u Bosni”.
Ipak, kako kaže, paralelno s tim, nastavlja se “dejtonski mirovni proces”.
“U samom Dejtonu se počelo razgovarati na temeljima onoga što je prethodno bilo dogovorano, nevezano za ratna dejstva. Znači, Dejton je usvojio sve osnovne principe koji su unaprijed bili pripremljeni. Ostala je Republika Srpska kao i podjela na dva entiteta. Uređenje Federacije BiH je komplikovano, ima 10 kantona, ali se zaboravlja ili prećutkuje da je to zato što je prije nastanka Federacije BiH bio rat Muslimana i Hrvata”, zaključuje Šainović.
(Tanjug)
