Predsjednik Srbije uspostavlja jaču kontrolu dok Beograd srlja u autokratiju
Za srpskog predsjednika Aleksandra Vučića, to je bila veoma dobra sedmica.
Krajem juna njegova stranka ostvarila je apsolutnu pobjedu na izborima koje su bojkotovale opozicione stranke u znak protesta protiv njegovog osiljavanja. Te subote trebalo je da se pojavi u Bijeloj kući na mirovnim pregovorima s kosovskim predsjednikom Hašimom Tačijem, ali samit je propao prije nego što je uopšte počeo, nakon što je međunarodni sud u srijedu objavio da je Tači optužen za ratne zločine. Kosovski premijer, Avdula Hoti, trebalo je da preuzme njegovo mjesto, ali u četvrtak je najavio da i on otkazuje svoje putovanje.
Posmatrači s obje strane Atlantika vjerovatno će osjetiti olakšanje nakon kolapsa pregovora pod vođstvom SAD-a, za koje su se mnogi plašili da mogu nanijeti više štete nego koristi. Američki predsjednik Donald Tramp želio je da učvrsti svoj imidž onoga ko sklapa dogovore, tako što bi posredovao u ishitrenom sklapanju sporazuma između sukobljenih zemalja pod svaku cijenu, zauzimajući grub stav prema savezniku SAD-a, Kosovu , dok bi od Srbije malo toga tražio.
Trampov izaslanik za mirovne pregovore, Ričard Grenel, u početku je nazvao ovaj samit „istorijskim“, ali kasnije se blaže izrazio, rekavši da će se lideri fokusirati na ekonomska pitanja, kako bi stvorili radna mjesta i „doveli kapitalizam“, zbog čega bi se poboljšale veze između ove dvije zemlje, dok bi se trnoviti politički razgovori oko proglašenja nezavisnosti Kosova od Srbije prepustili Evropskoj uniji.
Sada kad su pregovori koje predvodi SAD privremeno prekinuti, Vučić može još malo da odugovlači s donošenjem važnih odluka, rekao je Dimitar Bečev, naučni saradnik sa Univerziteta u Sjevernoj Karolini.
„Vučića nikada nije zanimalo rješenje. Bio je zainteresovan za razgovor o tome, jer, u suštini, samo to i nudi” – rekao je Florijan Biber, profesor istorije i politike jugoistočne Evrope na Univerzitetu u Gracu u Austriji.
Sjedinjene Američke Države igrale su presudnu ulogu u kolapsu kosovske vlade u martu, budući da je Grenel postajao sve više frustriran zbog tvrdoglavosti tadašnjeg premijera Albina Kurtija, koji se odupirao američkom pritisku.
Kosovo se često opisuje kao najviše proamerički orjentisana država na svijetu, nakon što je kampanja NATO bombardovanja 1999. godine, namijenjena zaustavljanju etničkog čišćenja, omogućila da se Kosovo odvoji od Srbije i kasnije proglasi svoju nezavisnost 2008. godine. Srbija je odbila da prizna suverenitet svoje pokrajine.
Kosovsku politiku vjerovatno čeka haotičan period zbog optužbi protiv predsjednika, koji je bio jedan od glavnih zapovjednika Oslobodilačke vojske Kosova. Glavni faktor u kosovskoj politici od osamostaljenja, Tači, ugrozio je svoju budućnost kao predsjednik zahvaljujući optužbama koje je podigao Haški tribunal, koji tereti njega i još devet osoba za ubistvo skoro stotinu ljudi, među kojima su Srbi, Romi i kosovski Albanci. Dok se čeka da pretpretresni sudija potvrdi optužbe, sud je preduzeo neobičan korak, najavljujući ih u srijedu zbog Tačijevih napora da „opstruiše i omalovažava” rad Specijalnog tužilaštva Kosova.
Tači je ključna podrška Hotiju, koji je obavljao funkciju premijera samo 3 sedmice, tako da bi odlazak predsjednika mogao dovesti do novih izbora. „Sumnjam da će Hotijeva vlada dugo opstati u takvim okolnostima”, rekao je Beber.
Jedno vrijeme, naginjanje ka autoritarizmu se skupo plaćalo, ali u sve više multipolarnom i transakcijskom svijetu, Vučić je bez napora okrenuo velike sile jedne protiv drugih, dok je u svojoj domovini ojačao vlast. „Prije 20 godina, za EU ,suštinski, nije postojala alternativa. U regiji se niko nije takmičio za uticaj ili autoritet, tako da su se svi morali orijentisati ka EU. Međutim, to više nije slučaj, barem ne po pitanju ekonomije”, rekao je Erik Gordi, profesor političke i kulturne sociologije na Londonskom univerzitetskom koledžu.
Dok Srbija nastoji da uđe u Evropsku uniju, napadi na medije i opoziciju su postali učestaliji pod Vučićevim mandatom, što je natjeralo nevladinu organizaciju Freedom House da 2019. godine sa liste slobodnih zemalja prebaci Srbiju na listu djelimično slobodnih zemalja. Mogućnost EU-a da to provjeri ometana je procvatom autoritarnosti unutar država članica. Mađarski premijer Viktor Orban bio je jedan od prvih međunarodnih lidera koji je čestitao Vučiću nakon što su njegova frakcija i njihovi mlađi koalicioni partneri osvojili vrtoglavih 230 od 250 mandata u srpskom parlamentu. „Evropska unija i Sjedinjene Američke Države nisu učinile dovoljno da se Vlada Srbije pozove na odgovornost i snošenje političkih posljedica zbog nepoštovanja demokratskih pravila” – rekla je Majda Ruge, viši saradnik Evropskog vijeća za vanjske odnose.
„Zasigurno, Zapad je oprezniji kada se kritikuje Aleksandar Vučić, jer, bar u nekim evropskim glavnim gradovima, smatra se da, ako ste previše oštri prema Srbiji, ona će možda potražiti pomoć na drugom mjestu” – rekao je Bečev, autor programa Rival Power: Russia in Southeast Europe.
Očekuje se da kandidati za članstvo u EU usklade svoju vanjsku politiku s politikom bloka, ali Srbija umjesto toga uporno ide u suprotnom smjeru. Analiza Centra za međunarodnu i sigurnosnu politiku, istraživačkog centra sa sjedištem u Beogradu, utvrdila je da se Srbija u 2019. godini uskladila s 57% spoljnopolitičkih deklaracija koje je dala EU, što je pad u odnosu na 99% u 2012. godini.
„Evropskoj uniji bi trebalo biti jasno da Srbija mora odabrati svoj smjer”, rekla je Moly Montgomeri, bivša savjetnica američkog potpredsjednika Majka Pensa za Evropu i Evroaziju. „Mislim da postoji argument da bi EU trebalo manje da se fokusira na zemlje poput Srbije, koje pokušavaju međusobno da igraju igre moći, a više na podržavanje zemalja koje su potpuno posvećene tome da postanu članice”.
Vučić je javno govorio o toj želji da nastavi da balansira između Rusije i Kine i Zapada. Iako je Evropska unija daleko najznačajniji poslovni partner Srbije, koji čini više od dvije trećine trgovinske razmjene u zemlji, lideri EU-a nisu uspjeli da to pretvore u glavni politički narativ. Kada je rađena anketa u cilju da se sazna koga građani smatraju za najvećeg trgovinskog partnera Beograda , skoro tri četvrtine Srba odgovorilo je da su to Kina i Rusija. „Ovo jasno ukazuje na izvjesnu dozu nerazmijevanja, koje namjerno podstiču lideri poput Vučića” – rekao je Biber.
Veze Rusije s Beogradom sežu duboko, a Moskva se pokazala kao neprocjenjiv saveznik u međunarodnim institucijama kada je u pitanju sprečavanje pokušaja Kosova da stekne priznanje. Vučić se sastao s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Moskvi, nakon što je prisustvovao paradi pobjede u Drugog svjetskog rata, koja je prije toga odgođena zbog pandemije.
Uticaj Pekinga u regiji je nov, ali se značajno proširio tokom posljednje decenije, kako je Kina uložila milijarde dolara u Srbiji. U martu, kako se koronavirus širio Evropom, Kina je poslala pošiljku medicinske opreme u Srbiju. Vučić je na konferenciji za štampu rekao: „Evropska solidarnost ne postoji. To je bila bajka na papiru”, a onda je poslao pismo zahvale kineskom predsjedniku Siju Đinpingu u kojem je rekao da se obratio kineskom vođi „ne samo kao dragom prijatelju, već i kao bratu”.
„Kinu vide kao veliku kasicu prasicu koja dolazi u pomoć. Naravno, ova percepcija je pogrešna, jer se novac obrće u kineskim kompanijama, a lokalni dobavljači neće dobiti puno od toga“ rekao je Bečev. Iako se očekuje da kineske investicije u Srbiju dosegnu 10 milijardi dolara, od ukupno 2,2 milijarde dolara, koliko je do sada ušlo u Srbiju, skoro dvije trećine su krediti.
Iako se Vučiću njegov pristup dosad isplatio, možda će s vremenom završiti u ćorsokaku, upozoravaju stručnjaci. EU je obično vodila pregovore između Srbije i Kosova, ali pod Trampom su Sjedinjene Američke Države nastojale da stvore paralelni proces. Budući da će se postupak pregovora predvođen SAD-om vjerovatno privremeno obustaviti, Evropa će možda ponovo preuzeti vodeću ulogu, a Brisel će vjerovatno manje izlaziti u susret Vučiću nego što je to činio Vašington.
Sada kad je velika većina parlamenta pod njegovom kontrolom, Evropska unija bi mogla da izvrši jači pritisak na Vučića da postigne sporazum s Kosovom. Decenijama su srpske vođe koristile strah od političkih protivnika kao izgovor za odugovlačenje u mirovnim pregovorima. „On više nema izgovore i snosiće odgovornost za svaki neuspjeh“ – rekao je Gordi.
Foreign Affairs / Autor: Ejmi Mekinon, 26. jun, 2020.
Prevod i adaptacija: Aleksandra Vučenović
