U Kini je i dalje 92% oboljelih od ukupno oboljelih ljudi na svijetu od koronavirusa, odnosno od COVID-19. Međutim, skorašnja dešavanja govore da COVID-19 neće još dugo biti primarno kineska priča.
Broj novih slučajeva oboljelih od virusa COVID-19 u Kini je sada manji nego broj novih oboljelih u ostatku svijeta. Od kraja februara više od 30 novih država je potvrdilo prve slučaje oboljelih od koronavirusa, uključujući Brazil u Južnoj Americi, Avganistan u Južnoj Aziji i Bahrein u Persijskom zalivu. Skoro u nijednoj od ovih država nulti oboljeli nije došao direktno iz Kine.
Kako se koronavirus širi u državama daleko od izvora (Kine), vlade drugih država moraju da pažljivo razmotre koje dijelove kineskog iskustva mogu da implementiraju u svojim državama.
Državni predstavnici treba da počnu od toga da li će COVID-19 imati slične zdravstvene posljedice na njihovu populaciju kao što je imao na ljude u Kini, gdje je virus ubio 3% oboljelih i izazvao ozbiljna oboljena kao što su upala pluća i kratak dah, čak kod svake sedme oboljele osobe.
Razumijevanje faktora koji utiču na imuni sistem oboljelih od COVID-19 vjerovatno je bitnije od razumijevanja samog virusa. Bolesti pluća se češće sreću u Kini nego u drugim državama. Svaki drugi čovjek u Kini puši. Uticaj pušenja na COVID-19 još uvijek nije utvđen, ali ranija istraživanja su pokazala da pušenje ima ozbiljne uticaje na MERS COV, jedan od koronavirusa. Veliki broj pušača možda može da objasni zašto je toliko Kineza koji su umrli od COVID-19. Oni umiru mnogo više od Kineskinja, samo 2% žena koje puše su umrle od COVID-19.
Naglo urbanizovana Kina je jedna od zagađenijih država na svijetu , tako da gužve i crno nebo mogu dalje da utiču na to zašto je toliko ljudi zaraženo koronavirusom i težinom posljedica.
Ali, iako nezdrave navike i faktori životne sredine mogu uticati na širenje i ozbiljnost virusa COVID-19 u Kini, neki od faktora mogu da se primijene i na druge države – na primjer, virus se lako širi i posebno je smrtonosan za stariju populaciju. COVID-19 najteže pogađa osobe starije od 65 godine, a to je populacija koja se udvostručila od 2000. godini u Kini.
Novonastali koronavirus je toliko opteretio zdravstveni sistem u provinciji Hubei, gdje se nalazi grad Vuhan koji je epicentar, da tamo ubija ljude brzinom od 4 do 6 puta brže nego u ostatku Kine. Postoje izvještaji koji govore kako doktori nose pelene zato što nemaju vremena da prave pauze i hiljade medicinskih sestara, koje volontiraju, radi non-stop sa obrijanim glavama i nedovoljnim zalihama maski. U isto vrijeme, drugi pacijenti sa drugim oboljenima, npr. oboljeli od raka, žale se kako su zanemareni. Ovaj nedostatak njege se javlja iako Kina gradi nove bolnice, uzima čitave bolnice iz opšte službe i posvećuje ih virusu COVID-19 , i mobilišu hiljade respiratora i druge opreme za liječenje upala pluća.
Bez sumnje, druge države, sa jačim zdravstvenim sistemima nego onim u Kini, moći će bolje da odgovore na ovu situaciju. Singapur je za sada kontrolisao širenje virusa COVID-19, gdje od 100 prvobitno oboljelih nije bilo zabilježenih smrtnih slučajeva. Ali, mnoge države neće imati dovoljno bolničkih kreveta i respiratora kako bi mogli pomoći većem broju oboljelih.
Ostale države će verovatno razmisliti da li treba da oponašaju vanredne mjere koje je Kina preduzela za zaustavljanje širenja COVID-19. Kina je ograničila kretanje 760 miliona ljudi, što je stanovništvo ekvivalentno svim stanovnicima Sjedinjenih Država i Kanade dvostruko. Nametnula je brutalan sistem karantina, premještajući sumnjive, ali često neprovjerene slučajeve u teretane, sportske arene i druge improvizirane centre za držanje, gdje se podvrgavaju redovnim provjerama groznice i primorani su da dijele prostorije za tuširanje i toalet sa stotinama drugih eventualno zaraženih ljudi.
Visoki zvaničnik Svjetske zdravstvene organizacije, koji završava misiju u Kini, rekao je novinarima da bi i druge zemlje mogle da nauče iz „rigoroznog pristupa Kine“. “Oni znaju šta rade”, rekao je ovaj zvaničnik WHO, “i stvarno su dobri u tome.” Južna Koreja objavila je da će uvesti “maksimalne” karantinske mjere u svom četvrtom najvećem gradu, Dagu.
Nijedna druga nacija ne može i ne smije pokušati da ponovi kineske akcije. Nepoštovanje, koje vlada sada pokazuje prema građanskim slobodama i pravima svojih građana, neodvojivo je od politike i akcija koje su u prvom mjestu dovele do izbijanja. Ova ponašanja uključuju odbijanje vlade da blagovremeno razmjenjuje informacije o prenošenju ovog virusa sa čovjeka na čovjeka, njegovom kažnjavanju i cenzuri ljekara i drugih zviždača koji su željeli da podignu uzbunu zbog novog koronavirusa i sporost u dijeljenju osnovne javne zdravstvene informacije koje bi mogle pomoći hiljadama Kineza da izbjegnu infekciju. Kina još uvek odbija da dijeli informacije sa WHO o broju zaraženih kineskih zdravstvenih radnika, čime je te herojske ljekare i medicinske sestre izložila još većem riziku.
Kakve bi lekcije trebalo da druge države nauče od Kine o virusu COVID-19? Brzina, transparentnost i tačna, naučno utemeljena komunikacija o riziku. Kineske najefikasnije mjere protiv ovog virusa bile su i one koje se mogu preduzeti bez narušavanja ljudskih prava: obustavljanje javnog prevoza, zatvaranje mjesta za zabavu i ograničavanje javnih okupljanja. Zdravstvene ustanove i odjeljenja u Sjedinjenim Državama i drugim nacijama trebalo bi da se pripremaju – sa obukom, opremom i detaljnim operativnim planovima – za porast broja pacijenata sa virusom COVID-19, posebno među starijima, za koje Kina pokazuje da će uskoro doći.
Izvor: Foreign affairs / Pišu: Thomas J. Bolliki i Vin Gupta
Prevod i adaptacija: infoveza.com
