Krajem 2019. godine galerija “Udas”, u okviru godišnjeg programa nagrađenih studenata, organizovala je izložbu studentice četvrte godine smjera za grafiku Milane Kosanović. Milana se predstavila serijom radova rađenih kombinovanom tehnikom koje objedinjuje u jedinstvenu sintezu pod nazivom “Eho u kamenu”. Umjetnica se ne zadržava na konvencionalnom procesu stvaranja, nego se svjesno upušta u metafizičku igru eskperimentisanja u duhovnom i materijalnom ophođenju prema samom umjetničkom djelu. Ispituje kako svoje stvaralačke mogućnosti tako i samu konzistenciju materijala sa kojima radi.
Čovjek i umjetnost, kao dva nerazdvojna entiteta koja se prepliću, u neraskidivoj su vezi sa prirodom od koje je sve postalo. Sam čovjek je djelo te prirode iz koje se rađa i u njoj skončava. Tako da nas ne iznenađuje potreba autora da se stalno vraća toj istoj prirodi kao nepresušnoj stvaralačkoj iskri koja ga pokreće.
Milana svojim opažajnim čulima ne oponaša prirodu nego je izobličuje, spaja nespojive elemente prirode monumentalne konstrukcije sa neopipljivom energijom kosmosa. Na samoj granici između apstraktnog i figuralnog konstruiše obrise ljudske tjelesnosti kao univerzalne figuralne slike čovjeka, lišene svake individualnosti. Kako i sama autorica kaže: “To su univerzalne figure, bez vremenske dimenzije, one mogu biti buduće isto koliko i drevne”. Postavlja ih u reljefne strukture koje podsjećaju na univerzalni mozaik majke zemlje, koje pripovijedaju priče iz duboke prošlosti, praprošlosti iz koje je sve nastalo. U vrijeme preegzistencije, iz koje su potekle sve ideje, praoblik i pokretačka energija kosmosa.
Priroda je ta uniformisana pokretačka energija u svakom živom biću, koja nas uči razotkrivanju simbola onim unutrašnjima očima. To je osnovna poruka ove izložbe kojom se predstavila studentica Milana Kosanović.
Izvor: infoveza.com/ Piše: Sanja Savić Simović
