Gotovo punih 12 mjeseci institucije i policijske agencije u Bosni i Hercegovini, MUP RS, Agencija za istrage i zaštitu BiH (SIPA), Okružno javno tužilaštvo (OJT) Banja Luka, Tužilaštvo BiH, na kraju Uprava za indirektno oporezivanje BiH (državne carine), nisu učinili doslovno ništa da makar po službenoj dužnosti provjere ozbiljne optužbe i pisane izjave o umiješanosti visokopozicioniranih službenika i funkcionera UIO u organizirani kriminal i korupciju na Graničnom prijelazu (GP) Gradiška.

Naime, u januaru 2026. nastupiće tačno godina otkako je Dragoslav Stjepanović, tadašnji vođa smjene na GP Gradiška, dao pisanu izjavu u Policijskoj stranici (PS) Gradiška, u kojoj je naveo imena te opisao načine uzimanja i davanja mita, otkrio kako su ga i na koji način pretpostavljeni pokušali primorati da učestvuje u organiziranoj korupciji, ali i metode šverca preko GP i CI Gradiška.

Prema Stjepanovićevom svjedočenju i pisanoj izjavi, koju je dao i kasnije proslijedio svim nabrojanim institucijama, šef referata GP Gradiška Miroslav Radanović ga je pokušao primorati da na kraju svake smjene za njega izdvaja 200 do 300 eura, a za Gorana Marinkovića, šefa Odsjeka za carinske poslove u RC Banja Luka (inače desne ruke i po određenim svjedočenjima kuma Zorana Tegeltije, direktora UIO BiH), 500 eura. Sve je navedeno u dokumentima koje na više mjesta u tekstu ekskluzivno objavljujemo. 

No, umjesto ozbiljne akcije pravne države, ili barem postupanja po službenoj dužnosti institucija koje postoje i primaju sredstva iz budžeta upravo da bi se borile protiv organiziranog i svakog drugog kriminala, Stjepanović je u međuvremenu disciplinski gonjen, mobingovan, i na kraju uhapšen.

Ovo nije priča o karakternim osobinama Dragoslava Stjepanovića ili onome što je radio ili nije radio tokom dvije i po decenije u UIO (iako ćemo tokom istraživanja priče čuti da nije imao niti jednu prijavu niti prekršaj za 25 godina staža), ovo je priča o državi koja postoji samo na papiru i pojedincima koje proguta mrak i duboka država ukoliko se usude suprotstaviti organiziranom kriminalu i korupciji kojima svjedoče.

MALTRETIRANJE POČELO NAKON ODBIJANJA DA SKUPLJA I PREDAJE MITO

Prema obimnoj dokumentaciji u posjedu Valtera, maltretiranje i progon Dragoslava Stjepanovića počelo je u januaru ove godine nakon što je odbio da prikuplja i predaje mito svojim nadređenim s kojima je potom došao u sukob. Neugodni svjedok kasnije je pomjeren sa GP Gradiška, a na incijativu Gorana Marinkovića protiv Stjepanovića su pokrenuta dva disciplinska postupka.

Stjepanović je u više navrata sve ovo prijavljivao pismeno kabinetu direktora Tegeltije, a u maju ove godine Odsjeku za profesionalne standarde UIO BiH, međutim ništa nije poduzeto. Jednako kao što iz kabineta direktora, odnosno UIO, nije odgovoreno na pitanja Valtera koja smo im uputili 30. novembra.

Koliko su u ovoj državi vrijednosti prava i pravde devalvirane svjedoči i to što je Stjepanović u januaru u PS Gradiška zapravo ispitan u svojstvu okrivljenog jer je u lokalnom kafiću Upitnik „verbalno prijetio Radanoviću, Marinkoviću i Radovanu Đuriću (šef Carinske ispostave Gradiška, op.a.)“, nakon čega su se oni osjetili „ugroženim“. Policiju, naime, nije previše uzbunilo ni zanimalo to što je Stjepanović u svojstvu „okrivljenog“, dajući izjavu, do u detalje pojasio šta se zbilo i na koji je način od njega traženo da učestvuje u sistemskoj korupciji unutar državnih carina.

Iz zapisnika, koji je u posjedu Valtera, izdvajamo (izvorno) najzanimljiviji dio:

„Dana 28.1.20205., oko 09.00 časova pio sam kafu u kafiću ‘Upitnik’ gdje sam došao svojim privatnim vozilom i isti parkirao desno pored kafića. Oko 09.45 u kafić dolazi vođa referata GP Gradiška, Radanović Miroslav, sjeda pored mene, naručuje piće i zamoljava me da sjednemo u separe koji se nalazi pored toaleta. U tom momentu sam pitao u čemu je problem, na šta sam istom odgovorio da ne vidim problem u sebi, već u njima, misleći na radnje koje obavljaju na GP Gradiška, a koje nisam htio da prihvatam na njegov nagovor. Radanović Miroslav mi saopštava da svaku smjenu moram da dam 200 do 300 eura njemu i 500 eura šefu regionalnog centra Banja Luka, Marinković Goranu. Ja sam mu tada objasnio da ja nisam iz te priče, da nikada od mene to neće dobiti, niti ja želim da se bavim takvim poslovima, a ovaj posao radim po pozitivnim carinskim propisima“, napisao je, između ostalog, Stjepanović u službenoj izjavi policiji u Gradišci, navodeći da je „čista laž da je Radanoviću ili bilo kome drugom prijetio ubistvom“, posebno naglašavajući da se „za 25 godina radnog staža nije načinio nikakav prekršaj, niti bilo kada davao izjavu policijskim agencijama u svojstvu osumnjičenog“.

No, policija u Gradišci, MUP RS, SIPA, tužilaštva na entitetskom i državom nivou, a posebno direktor UIO Tegeltija te unutrašnja kontrola državnih carina gdje Stjepanović, Radanović i Marinković rade, nisu smatrali za shodno da – makar po službenoj dužnosti – provjere ove ozbiljne navode i optužbe o organiziranom kriminalu i organiziranoj korupciji na GP Gradiška, inače najfrekfentnijem graničnom prijelazu u BiH gdje se već godinama dešavaju ozbiljne kriminalne radnje, a o čemu je prije godinu i po Valter uradio veliku istraživačku priču.

TEGELTIJA NE ŽELI DA REMETI RUTINU KORUPCIJE NA GP GRADIŠKA

Nakon ovih događaja Stjepanović je, kao „neugodni svjedok“, skonjen sa GP Gradiška, mobingovan i faktički degradiran, a protiv njega su rješenjima direktora Zorana Tegeltije u martu i aprilu ove godine pokrenuta dva disciplinska postupka jer je „prijetio“ nadređenim koji su ga pokušali uvući u mito, po svim dokumentima koje posjedujemo – očito dobro organiziranom, pokrivenom i premreženom dubokom državom.

U maju ove godine Stjepanović se obratio pismeno direktno u kabinet direktora Tegeltije, navodeći u svom „zahtjevu za razmatranje cijele situacije“ pojedine uistinu frapantne informacije, uključujući imena carinika koji učestvuju u organiziranoj korupciji i kriminalu i metode šverca robe na GP i CI Gradiška. U uvodu pojašnjava da su od nekih njegovih kolega iznuđene izjave kako bi protiv njega bio pokrenut disciplinski postupak, te odmah potom navodi.

„Moram navesti i naglasiti da nisam remetio rad vozača i putnika, niti sam slikao i snimao bilo šta i bilo koga na GP Gradiška, što se može utvrditi i vještačenjem telefona. Sav spor je nastao zbog narušenih radnih odnosa neradom i nezakonitim aktivnostima radnika Zrilić Dragana, Praštala Aleksandra (nedavno uhapšen u akciji SIPA-e koja je kod njega pronašla 130.000 KM, op.a.) i pokušajem reketiranja mene od strane šefa prelaza Radanović Miroslava. Došlo je do sukoba nakon što mi je Radanović Miroslav, dok sam sjedio u kafiću, prišao i rekao da ću morati na kraju svake smjene u kojoj radim obezbijediti i donijeti 200 do 300 eura za njega lično, i još 500 eura za Marinković Gorana“, navodi Stjepanović u pismu Tegeltiji te naglašava da mu je, nakon što nije pristao na to i rekao da će sve prijaviti nadležnim organima ukoliko se nastave pritisci na njega, Radanović ljutito odgovorio da će biti smijenjen i premješten na druge poslove.

„Ostali carinski službenici i vođe smjene Praštalo Aleksandar i Zrilić Dragan po nalozima i zahtjevima Radanović Miroslava nalažu svojim carinicima u smjeni kojom rukovode da u svakoj smjeni za dogovorenu novčanu naknadu puste barem po dva kamiona rabljene i polovne robe u carinsko područje BiH bez carinskog nadzora i kontrole (tekstil, bijelu tehniku, milka čokolade, nutelu i drugu raznu robu), čime se izbjegava plaćanje uvoznih dadžbina i omogućava krijumčarenje robe, za novčanu naknadu prijavljuju uvezena auta iz unutrašnjosti koja nisu prijavljena za carinjenje prilikom ulaska u carinsko područje BiH, za naknadu sačinjavaju lažne uvozne fakture, razdužuju fiktivno i lažno robu na izlazu iz BiH iako je roba ostala u BiH“, iznosi dalje Stjepanović frapantne podatke o organiziranom kriminalu, korupciji i činjenu velike štete državnom budžetu.

Čitajući ove izvještaje i svjedočenja čini se da je samo strašnije od svih navoda o kriminalu činjenica da direktor Tegeltija apsolutno ništa nije poduzeo da provjeri svjedočenje šefa smjene sa GP Gradiška, kao što kasnije nisu ništa poduzele niti jedna policijska agencija ili pravosudna institucija.

STJEPANOVIĆA TEŠKO PRETUKLI MARINKOVIĆ I SINOVI

Nakon mjeseci agonije Stjepanović je, prema vlastitom svjedočenju, 9. avgusta ove godine pokušao razgovarati sa Marinkovićem ispred njegove kuće (banjalučko naselje Budžak, op.a.), „kako bi pokušali razgovorom da riješe nepotrebnu i nezdravu situaciju“. Šta se potom dešavalo – možda bolje od bilo kakvih izjava mogu da posvjedoče fotografije koje ekskluzivno objavljujemo, kao i ljekarski nalazi. Na njima je vidljivo i uočljivo da je Stjepanović tu teško pretučen, dakle suprotno od onoga kako su izvijestili mediji. Kako je i na koji način tu nastupio Stjepanović – teško je pretpostaviti jer nije bilo svjedoka, no logična pretpostavka jeste da bi samo neuračunljiva osoba došla sama pred kuću svom pretpostavljenom i fizički krenula da se obračuna s njim i dva duplo mlađa muškarca (njegovim sinovima).

Čak da se, hipotetički, tako nešto i desilo, logično pitanje je kako je uopće moguće da je zbog tog događaja policija iz Budžaka (banjalučko naselje, op.a.) privela samo Stjepanovića, a nije Marinkovića i sinove, koji su Stjepanoviću nanijeli teške tjelesne povrede, već su tek pozvani na informativni razgovor – i pušteni? Uz slike teško pretučenog Stjepanovića koje objavljujemo, pretpostavljamo da je ovo pitanje za unutrašnju kontrolu MUP-a RS.

Zbog svega se teško pretučeni Stjepanović i treći puta obratio Samostalnom sindikatu UIO za pomoć, opisujući šta se sve dešavalo na javnoj površini nedaleko od Marinkovićeve kuće (opis istog događaja poslao je i svim nabrojanim policijskim i tužilačkim institucijama).

„U subotu 09.08.2025. oko 17:30 časova sam se pokušao obratiti Goranu Marinkoviću ispred njegove porodične kuće i da razgovorom riješimo ovu nezdravu i nepotrebnu situaciju, te da razjasnimo zašto to radi i zašto želi da me ostavi bez posla, njegov odgovor je bio dok sam razgovarao s njegovim sinom Srđanom i radnim kolegom iz CI Gradiška da je iz svog dvorišta izletio samo u šorcu na Ulicu Marka Lipovca koja je javna površina, udario me desnom nogom u predjelu slabina i lijevog bubrega bez bilo kakvog upozorenja, što je bio povod i za dvojicu njegovih sinova Srđana i Stefana koji su imali neke improvizovane boksere na desnoj ruci“, opisuje Stjepanović u obraćanju Samostalnom sindikatu UIO (čiji je član) te navodi da su ga Marinkovićevi sinovi također odmah počeli udarati.

„Odmah su me napali i počeli udarati zatvorenim šakama u glavu, oborili su me na zemlju i na zemlji me je i dalje nastavio šutirati i udarati Goran Marinković, ali i njegov sin Srđan koji radi kao carinski inspektor u CI Gradiška i drugi sin Stefan. Udarali su me, nazivali narkomanom i alkoholičarom, dok nisam izgubio svijest i nanijeli su mi nekoliko posjekotina i poderotina na glavi, potiljačni dio (udarac nekim tupim predmetom), na nosu posjekotina od udarca bokserom, polomili su mi jagodičnu kost ispod oka, polomili su mi jedan zub, imam masnice i podlive po tijelu, ekstremitetima i glavi. Nakon toga neko je pozvao policiju koja je došla vrlo brzo i Goran Marinković me je sa svojim sinovima lažno pred policijom optužio da sam ja njih fizički napao, da sam narkoman i da se drogiram, kao i da sam pijan. Što je sve provjereno testiranjem u policiji i vađenjem krvi i nalazi su bili negativni na bilo kakve narkotike i alkohol u krvi. Nijedan od njih trojice koji su me tukli i udarali nema nikakvih povreda, što je utvrdila i policija“, navodi Stjepanović, dalje opisujući da je odvezen u Klinički centar nakon toga te da je primijetio tokom provođenja postupka da je policija bila pristrasna i da je Gorana Marinkovića kao glavnog inspiratora uopće izostavila iz zapisnika.

IZ SINDIKATA UIO BIH POTVRĐENI STJEPANOVIĆEVI NAVODI

Valter se, uz ostale, obratio i Samostalnom sindikatu UIO, odakle su nam potvrđeni Stjepanovićevi navodi.

„Carinski službenik Stjepanović Dragoslav tri puta se pismeno obraćao Sindikalnoj organizaciji kao njen član, prvi puta 02.04.2025., drugi put 19.05.2025., kada iznosi ozbiljne optužbe na račun nekih rukovodilaca i zaposlenih Odsjeka za carinske poslove u RC Banja Luka sa obilježjima krivičnog djela te je Sindikalna organizacija sačinila obavještenje od 20.05.2025. i podnesene zahtjeve dostavila Odsjeku za unutrašnju kontrolu i Odsjeku za profesionalne standarde na nadležno postupanje. Treći puta se obratio 15.08.2025., i iznio uznemirujuće i ozbiljne optužbe na račun šefa Odsjeka za carinske poslove Gorana Marinkovića i njegovih sinova Srđana i Stefana, koji su ga brutalno pretukli i nanijeli mu teške tjelesne povrede“, piše u odgovoru Samostalnog sindikata UIO BiH Valteru, te se naglašava:

„Nakon svih dešavanja, pismenih zahtjeva carinskog službenika Stjepanovića Dragoslava Kabinetu direktora i Sindikatu, odsjecima za unutrašnju kontrolu i profesionalne standarde u UIO, u kojima su izneseni navodi sa elementima krivičnih djela, koruptivnim radnjama sa elementima organizovane i udružene grupe, gotovo je nevjerovatno da niko, počev od PS Gradiška, Kabineta direktora UIO, Odsjeka za unutrašnju kontrolu, Odsjeka za profesionalne standarde, disciplinske komisije UIO, te Okružnog javnog tužilaštva u Banjoj Luci gdje je Stjepanović 21.08.2025. protiv Gorana Marinkovića i dvojice njegovih sinova podnio vrlo ozbiljnu krivičnu prijavu sa obimnom dokumentacijom i dokazima, do danas niko po službenoj dužnosti osim Sindikata nije preduzeo ni pokrenuo bilo kakvu ozbiljnu aktivnost u skladu sa zakonskim propisima i nadležnostima na provjeri i ispitivanju navoda iz pismenih zahtjeva i prijava podnesenih od strane Stjepanovića, a koji je u međuvremenu po prijavi Gorana Marinkovića od 25.11.2025. da mu Stjepanović ‘navodno prijeti i ugrožava bezbjednost’ priveden i pritvoren od strane policije RS, te mu je određena mjera pritvora u trajanju od 30 dana na prijedlog postupajućeg tužioca OJT Banja Luka. Iz svega navedenog očigledno je da su mjere preduzimane samo protiv Stjepanović Dragoslava koji za 24 godine radnog staža, po informacijama iz njegovog radnog dosijea, nikad nije disciplinski odgovarao za bilo kakve povrede radnih i službenih dužnosti“, navodi u odgovoru Valteru predsjednik Samostalnog sindikara UIO Predraga Jelača.

Interesantna je i indikativna i korespondencija između Valtera i OJT Banja Luka. Prva pitanja koja smo ovom tužilaštvu uputili odnosila su se na dešavanja na GP Gradiška, ozbiljne navode o organiziranom kriminalu i krivičnu prijavu koju je, kako je potvrdio i Sindikat UIO, u međuvremenu Stjepanović podnio protiv Marinkovića upravo OJT Banjaluka 21. avgusta ove godine.

Nakon što nam je odgovoreno da se „za sve informacije obratimo Tužilaštvu BiH“, pitali smo da nam odgovore da li to znači da su krivična prijava i eventualni formirani predmet poslani Tužilaštvu BiH na daljnje postupanje – i po čijoj je to odluci ili zahtjevu? Na na ovo pitanje smo dobili iznenađujući odgovor, koji je glasio:

„Okružno javno tužilaštvo Banja Luka nikada nije imalo predmet na koji se odnosi vaš upit.“

Dalja komunikacija je tekla ovako:

„Postovana kolegice Đaković, da se vratimo na moja uvodna pitanja kada sam vas zamolio da se očitujete na pitanja o krivičnoj prijavi za pokušaj mita (korupcije) i organizovanog kiminala, a onda ste me vi uputili na Tužilaštvo BiH. Kako bih vam pomogao da se prisjetite, u prilogu vam šaljem krivičnu prijavu koja je podnesena vašem tužilaštvu 21. avgusta ove godine, sa pitanjem:

„Šta je OJT Banjaluka uradilo po ovoj prijavi koja visokog državnog službenika i jednog od šefova UIO BiH teško tereti za korupciju i organizovani kriminal, kao i za fizički napad?“

Dobili smo slijedeći odgovor:

„Poštovani,

u vezi sa preciziranim zahtjevom i prilogom koji ste elektronskim putem dostavili dana 02.12.2025.godine, obavještavamo da ja ovo tužilaštvo dana 21.08.2025. godine, zaprimilo prijavu podnosioca S.D. protiv G.M. S.M. i S.M. zbog krivičnog djela Tjelesna povreda iz člana 131. krivičnog djela Teška tjelesna povreda iz člana 132. stav 1. KZ RS krivičnog djela Učestvovanje u tuči iz člana 135. stav 1. KZ RS krivičnog djela Lažno prijavljivanje krivičnog djela iz člana 334. KZ RS i krivičnog djela Davanje lažnog iskaza iz člana 335. KZ RS. Predmet se nalazi u radu kod postupajućeg tužioca i u istom će nakon potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja biti donešena tužilačka odluka.“

Dakle, drugim riječima, OJT Banja Luka se bazira na tuču i fizički obračun Marinkovića sa Stjepanovićem, no kao pravosudnu tužilačku instituciju ni njih ne zanimaju spisi i ozbiljni navodi i tvrdnje dokumentovane uz krivičnu prijavu o organiziranim kriminalu i korupciji na GP Gradiška, odnosno metode uzimanja i sticanja mita, uz navođenje imena umiješanih.

MONTY PYHTONOVSKI ODGOVORI IZ TUŽILAŠTVA BIH I SIPA-e

Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, koje treba da bude prva adresa za provjeru i istragu ozbiljnih navoda o organiziranom kriminalu i korupciji na GP Gradiška,

uputili smo gotovo identična pitanja. Nakon nekoliko dana čekanja potvrdili su nam u uobičajenom maniru:

„Poštovani,

u Tužilaštvu BiH formirana su dva predmeta koji se odnose na osobu koju navodite u upitu (Gorana Marinkovića, op.a.), oba predmeta se nalaze u fazi provjere navoda iz prijave. S obzirom da su predmeti u fazi prethodnog krivičnog postupka (faza prijave ili istrage), nismo u mogućnosti davati više informacija ili detalja.

U prevedenom značenju, u Tužilaštvu BiH, kao i uvijek kad su veliki i složeni predmeti ili navodi o ozbiljnom kriminalu u pitanju, „provjeravaju navode“, što obično potraje mjesecima – i na tome obično i ostane. „Predmeti u fazi preethodnog podstupka – u fazi prijave ili istrage“, ako sebi dopustimo novinarsku slobodu da prevedemo javnosti, znači isto što i „možda bude, možda ne bude, a možda će jednog dana biti ako bude“.

Uz niz drugih policijskih i pravosudnih agencija i institucija Valter se pitanjima obratio i Državnoj agenciji za istrage i zaštitu BiH (SIPA). Iz ove policijske agencije smo dobili odgovor koji nas je uvjerio da je SIPA dolaskom Ćuluma na njeno čelo postala netransparentna i za javnost zatvorena institucija te sebi dala za pravo da se u odnosima s javnošću ponaša poput obavještajne (a ne policijske) agencije, što proizilazi iz njihovog odgovora Valteru.

„Poštovani, u vezi upita veze od 04.12.2025. godine obavještavamo vas da Državna agencija za istrage i zaštitu eventualno postojanje ili nepostojanje operativno-istražnih podataka ne može dostavljati izvan Agencije, osim nadležnim organima“, stoji u odgovoru iz SIPA. Zbog kratkoće vremena nismo bili u mogućnosti da se obratimo po Zakonu o slobodi pristupa informacijama, koji predviđa mogućnost 15 dana za dostavljanje odgovora, no ne sumnjamo da bismo dobili isti odgovor.

S obzirom da su Stjepanović, ali i svi čija imena iznosi u kontekstu teških optužbi o organiziranom kriminalu, uzimanju i davanju mita, uposlenici državnih carina (UIO BiH), prva adresa je ova institucija (čiji je direktor, po zvaničnoj verziji, pao s Quada i liječi se u UKC Banja Luka, s prema nezvaničnoj, imao je ozbiljnu „posjetu“ s težim posljedicama), koju inače posljednjih godina potresaju velike kriminalne afere, od kojih je nekolicinu otkrio i Valter (jedna jer bila inicijalna kapisla za akciju pravne države i hapšenje carinika, istina zakašnjelu).

Sjedištu UIO BiH 30. novembra obratili smo se pitanjima:

• Da li je sjedište UIO BiH u prvoj polovini ove godine stigao dopis/obavještenje, u kojem su Goran Marinković, šef Odsjeka za carinske poslove, i Miroslav Radanović, šef GP Gradiška, optuženi od strane uposlenika za ozbiljna djela organizovanog kriminala i korupcije?
• Da li se to obavještenje/dopis tiču obaveza uposlenika sa CI Gradiška da na kraju smjena izdvajaju određene sume novca koje moraju davati Radanoviću i Marinkoviću?
• Da li je po tim ozbiljnim prijava išta poduzimano, s ozbirom da i jedan i drugi i dalje rade na svojim pozicijama?
• Ukoliko nije ništa poduzimano – zašto nije, s obzirom da postoje pismene izjave date policije koje ukazuju na organizovani kriminal i mito?
• Ukoliko nije ništa poduzimano, da li su svi u lancu odgovornosti u sjedištu UIO BiH svjesni da su prikrivanje korupcije, ili nečinjene po ozbiljnim indicijama za korupciju, također krivična djela?

Nekoliko dana kasnije, 3. decembra, od šefa Odjela komunikacije Ratka Kovačevića, dobili smo slijedeći odgovor:

„Poštovani, odmah po zaprimanju proslijedili smo Vaša pitanja nadležnoj organizacionoj jedinici na pripremu odgovora. Čim dobijemo odgovore biće Vam proslijeđeni.“

Međutim, ni 19 dana nakon Kovačevićevog maila, a 22 nakon naših upućenih pitanja, nikakvih odgovora iz ove institucije, rekli bismo očekivano – nema.

Istražujući više mjeseci ovu aferu nailazili smo na mnoge šokantne informacije koje, u ovom trenutku, ne želimo da iznosimo jer za njih još nemamo sve dokaze i nepobitne činjenice. No, ono u što smo sigurni jeste da bi, ukoliko bi uslijedila velika i ozbiljna akcija pravne države, mnogo veća nego akcija Pandora iz 2014. u kojoj je uprkos gomili drugih dokaza na kraju uhapšen i procesuiran samo nekadašnji direktor UIO Kemal Čaušević (a među nakratko uhapšenim bio, interesantno, i Goran Marinković), mnoge strukture u UIO bi popadale poput kule od karata, a mnogi na rukovodećim i drugim pozicijama, ne samo u carinama već i u politici, bi ostali bez slobode.

Dok se to ne desi, ako se ikada desi, ostaje nam ozbiljno pravno, moralno i svako drugo pitanje odgovornosti policijskih i tužilačkih institucija koje nečinjenjem, a neke moguće i prikrivanjem korupcije u ovom slučaju, i same čine ozbiljna krivična djela, istovremeno dok teško pretučeni prijavitelj korupcije leži u zatvoru na osnovu spornog iskaza nepouzdanih (blago rečeno) svjedoka, istih onih koji i dalje žive i rade kao slobodni ljudi i uzorni građani iako pod hipotekom teških optužbi za organizirani kriminal, korupciju, uzimanja i davanje mita.

Izvor: Valter portal