Udruženje građana „GOMIONICA“ iz Bronzanog Majdana kod Banjaluke pravi je primjer kako se može učiniti promjena čak i kada nemate značajnu institucionalnu pomoć, nego samo ideje i volju građana koji žive u ovom mjestu.
Udruženje je zvanično registrovano u maju 2024, a inicijativa za osnivanje ovog udruženja nastala je iz čiste porebe za oživljavanjem življa i života Bronzanog Majdana.
“I u onom sistemu bivše Jugoslavije bili smo zapostavljeni pod izgovorom da je više četnički kraj. A od ovog rata pa do sada vlasti su samo koristili žitelje kao glasačku mašineriju, jer je bilo poprilično naseljeno. Međutim, zauzvrat im nisu poklanjali pažnju i gotovo nikakva ulaganja nisu dali. I ako jesu, to je bilo zanemarivo”, započinje svoj razgovor Dragica Roljić, predsjednica “Gomionice” i nastavnica matematike i fizike u lokalnoj osnovnoj školi.
“Takva situaija je primorala mještane da se sami snalaze i da odlaze u zemlje zapada, što bi narod rekao „trbuhom za kruhom“. Stanovništvo se većinski bavilo poljoprivredom, od čega su prehranjivali porodice. Međutim, to nije bilo dovoljno. Mnogi mladi ljudi nisu stupali u brakove, upravo zbog nemogućnosti obezbjeđivanja egzistencije za porodicu”, svjedoči Roljićeva.
Inače, udaljenost Bronzanog Majdana od grada Banjaluka je oko 30km. Putna infrastruktura je bila veoma loša , sve do 2002, ali ni sada ništa nije značajno bolje u ostalim selima oko Majdana. Ekipa portala Infoveza uvjerila se na terenu da ni komunikacija sa gradom nije zadovoljavajuća i da su svi navedeni parametri uticali na masovni egzodus stanovništva sa ovih prostora. Samim egzodusom i velikom smrtnosti, a veoma malim natalitetom, B. Majdan kao neki centar okolnih sela sveo se na jedno veoma zapušteno mjesto, u svakom pogledu.
Kako ističe Roljićeva, u Majdanu se život polako gasi, a nada umire.
“Posmatrajući okolna sela i ljude kako oživljavaju svoja mjesta, došli smo na ideju da se ujedinimo i zajedno pokušamo da probudimo živalj i uredimo mjesto, koliko je to moguće. Jedini način da nešto postignemo bilo je da osnujemo Udruženje, što smo i uradili. Ono je humanitarnog karaktera. Održavamo ga članarinom i dobrovoljnim prilozima humanih ljudi. Sve donacije i troškove javno prikazujemo. Većinu ciljeva realizujemo ličnim zalaganjem i radom, organizujući akcije mještana. Ako i skupimo nešto skromnih sredstava, to gledamo da uložimo u prijeko potrebne projekte koji su od velikog značaja za zajednicu. Prvo smo akcijom uredili mjesto, pokupili smeće, uklonili deponije i zasadili više stablastih biljaka. Potom smo nabavili nekoliko betonskih saksija i kante za smeće. U tome su nas podržali radnici komunalne policije i jedan mještanin, koji ima svoju limarsku radnju (napravio je kante za smeće).
Trenutno su u procesu nabavke auta za Dom Zdravlja u ideji kako bi medicinski radik imao mogućnost da ide na intervencije nepokretnim pacijentima i pacijentima koji nisu u mogućnosti da dođu do ambulante zbog velike udaljenosti, koja je u pojedinim slučajevima i do 20km. Za taj projekat će im biti potrebna podrška uprave Doma zdravlja i Grada Banjaluka. Veliki dio stanovništva ovog prelijepog mjesta je bez (značajnih) primanja, treće starosne dobi i pogođeni socijalnim slučajevima. Kako naglašava Roljićeva, mnogi od njih su ostali sami jer su im djeca otišla izvan naše države zbog zaposlenja.
“Obećana nam je donacija stablastih biljaka kojma imamo namjeru urediti prilaz centru Majdana i prilaz spomen obilježju poginulim borcima i ovog, a i prethodnog rata. Ove godine smo uspjeli obezbijediti paketiće za sve učenike od prvog do petog razreda za praznik Sv. Nikolu. Radimo i pristupnu rampu za učenike sa invaliditetom u OŠ “Mladen Stojanović“. Želimo da Dom kulture, koji je u zapuštenom stanju, dovedemo u stanje upotrebe i organizujemo sportsko rekreativne i kulturno edukativne sekcije, kako omladina i svi ostali mještani ne bi imali potrebu odlaziti u grad i dodatno plaćati kartu, koja nije ni jeftina. Da bismo to uspjeli , potrebna nam je podrška Grada Banjaluka, za početak, u smislu rješavanja imovinsko pravnog statusa Doma Kulture”, pojašnjava Roljićeva i dodaje da redovno podržavaju sve kulturne, vjerske i sportske manifestacije.
U planu imaju i da urede saobraćajnice i parkiralište u centru, ali odgovor iz uprave Grada Banjaluka na njihov zahtjev još nisu dobili, pa tako realizacija tog projekta stoji zamrznuta.
“Za sada se sami borimo koliko možemo i borićemo se i dalje. Iskreno, mislim da bi trebalo da imamo veću podršku od lokalnih i republičkih institucija. Mislimo da negativni trend odlaska možemo zaustaviti i okrenuti u drugom, boljem smjeru. Projekata imamo, samo Bože zdravlja, snage, volje, međusobne ljubavi i poštovanja, ali i neophodne podrške društvene zajednice”, zaključuje Roljićeva.
Piše: Stefan Blagić, Nebojša Đurić
