Mostarke i Mostarci su napokon vratili svoje pravo glasa, no politička dinamika koja je obilježila mandat nove vlasti samo je dio složene priče o neredu i nepravdi koji su vladali godinama u gradu.
MOSTAR – Zadnji put kada su Mostarke i Mostarci ‘normalno’ izišli na lokalne izbore bilo je prije 16 godina. Pred lokalne izbore uredno održane 2008. godine, nitko nije mogao ni pomisliti da će to biti zadnji regularno održani izbori sve do 2024. godine. Tek u ovoj godini, Mostar i službeno neće biti tretiran kao “grad slučaj” što se dogodilo na izborima 2020. kada su birači iz Mostara nakon dugog ‘demokratskog posta’ konačno dobili priliku izići na birališta, no sa dva mjeseca zakašnjenja u odnosu na sve ostale jedinice lokalne samouprave.
No, i ti izbori 2020. bili su ogroman korak naprijed u odnosu na politički kaos koji je započet 2008. godine, nastavljen raspuštanjem gradskog vijeća 2012. godine te čudnim stanjem koje je vladalo u gradu kojim su nakon izostanka zakonodavne vlasti ravnala dva čovjeka, gradonačelnik Ljubo Bešlić i načelnik odjela za financije Izet Šahović.
Zašto je došlo do ovoga problema?
U najkraćim crtama, zbog loše napisanog nametnutog statuta od strane OHR-a, odnosno tadašnjeg visokog predstavnika Paddyja Ashdowna. Ashdown statut nameće 2004. godine, no Ustavni sud BiH dijelove tog statuta proglašava neustavnim 2010. godine, te pokreće lavinu događaja zbog kojih je Mostar bio predmetom izučavanja brojnih političkih akademija u svijetu.
U mutnoj vodi zatečenog stanja sjajno su se snašle partnerske HDZ i SDA, budući da su njihovi ljudi bili na dvije čelne pozicije moći, gradonačelnika i šefa financija.
U tom razdoblju zabilježen je i ogroman broj nepravilnosti, netransparetnog trošenja javnih sredstava, nelegalne gradnje, spornih dozvola, te uspona tajkuna bliskih vlasti. Počele su se otkrivati tajne pročistača za otpadne vode, te ogromni problemi s depnijeom Uborak.
Birači u Mostaru bili su ogorčeni činjenicom da ne mogli konzumirati jedno od najvažnijih prava u demokraciji – mogućnost da na lokalnoj razini biraš i da budeš biran.
Politički kaos je okončan nakon tužbe Irme Baralije iz Naše stranke Europskom sudu za ljudska prava, te potpisivanjem mostarskog sporazuma između SDA i HDZ, sa brojnim međunarodnim partnerima i mentorima koji su tom činu svjedočili.
Prvi lokalni izbori nakon 2008. godine održali su se u prosincu 2020.godine. Pobjednici tih izbora bili su HDZ BiH sa 13 mandata, te Koalicija za Mostar koju je predvodila SDA koja je osvojila 11 mandata. Dvije grupacije tako su u sazivu vijeća 2020-2024 raspolagale sa 24 od ukupno 35 vijećnika.
Ostatak vijeća čine troje zastupnika SDP-a, troje iz HRS-a, dvoje iz Naše stranke, dvoje iz PMP te jedan iz koalicije “Ostajte ovdje” koju predvodi SNSD.
Apsolutnu prevlast u odlučivanju tako su imale dvije najjače stranke koje su mogle donositi sve odluke koje su zahtjevale natpolovičnu većinu.
Gradonačelnik je nakon iscrpljujućeg procesa postao Mario Kordić (HDZ BiH), dok je u fotelju predsjednika vijeća zasjeo Salem Marić (SDA).
U ovom mandatu izvršeni su i neki preleti, pa je tako vijećnik Haris Nazdraić koji je u vijeće ušao kao član DF-a prebjegao u SDA. Boška Ćavar koja je ušla u vijeće kao članica Naše stranke postala je neovisna vijećnica, a zbog prelaska u druge razine vlasti došlo je i do nekih zamjena, pa je tako Arman Zalihić iz SDP-a svoje mjesto u vijeću prepustio kolegama radi prelaska u Skupštinu HNŽ, odnosno Dom naroda FBiH, dok je Adil Šuta iz SDA napustio vijeće kako bi postao novi ministar financija u Vladi HNŽ.
Gradsko vijeće bilo je aktivno u ovom mandatnom razdoblju, s održane 44 sjednice.
Programi
Način na koji su stranke vabile birače da zaokruže baš njihovog kandidata u predizbornoj kampanji 2020. bio je jednostavan, obećaj svašta, pa će se valjda ispuniti nešto. A obećanja je bilo lako dati baš zbog vakuuma u kojem je grad životario godinama ranije, pa je patila i infrastruktura i socijala i školstvo i zdravstvo i sigurnost…
Iz tadašnjeg programa HDZ BiH može se izdvojiti obećanje o unaprjeđenju rada i digitalizaciji Gradske uprave koja će biti na usluzi građanima, jačanje uloge mjesnih zajednica, kvalitetno upravljanje otpadom za čist Mostar, sigurnost rada i života, stvaranje poželjnog poslovnog ozračja, reduciranje parafiskalnih opterećenja gospodarstvu, kreiranje uvjeta za razvoj ekološki i ekonomski održivog turizma, te izgradnja funkcionalnih sportskih objekata…
Koalicija za Mostar koju predvodi Stranka demokratske akcije (SDA), a članice su još i Savez za bolju budućnost (SBB), Demokratska fronta (DF), Stranka za BiH (SBIH) i Bosanskohercegovačka patriotska stranka (BPS), objavila je opsežan plan rada s mjerama koje žele uvesti u četiri godine budućeg mandata.
Kompletna izborna platforma nalazi se ovdje: https://koalicijazamostar2020.ba/izborna-platforma/
Iz nje vrijedi izdvojiti neka zanimljiva obećanja, kao što su sistematizacija radnih mjesta u Gradskoj upravi, te predlaganje Gradskom vijeću izmjena i dopuna iste ili novu sistematizaciju, a također i uspostava elektronskog oblika komuniciranja stranaka i organa Uprave kroz web city platformu te zaprimanje zahtjeva u elektronskoj formi na glavni protokol Grada koji je povezan sa protokolom gradskih područja i s njim čini jednu cjelinu.
Koalicija je najavila i uspostavljanje principa transparentnosti konkursne procedure kod izbora najuspješnijeg kandidata, reformu lokalne uprave, funkcionalno i institucionalno jedinstvo Grada Mostara, uz daljnji razvoj i jačanje mjesne i lokalne samouprave u gradskim područjima i mjesnim zajednicama.
Obećano je da će se izvršiti utvrđivanja gradske imovine, a imovinu procijeniti i evidentirati u poslovnim knjigama uz procjenu sudskog vještaka. Spominje se i financiranje redovnog održavanja Partizanskog groblja kao nacionalnog spomenika BiH, ponovna uspostava radiotelevizijskog javnog servisa Grada Mostara, povratak građana obalama Neretve – izgradnja šetnice uz Neretvu, uređenje vodotoka Radobolje: zona sporta i rekreacije; uređenje rekreacione zone Bune i Bunice, zabraniti gradnju objekata bez projektom planiranog adekvatnog parkinga. Program je predvidio i da se novim prostornim planom dugoročno riješi nova lokacija Gradske deponije, te da se u skladu sa prostornim planom ubrza izdavanje koncesija za projekte proizvodnje za solarne i vjetroenergije.
Koliko je obećanog i ispunjeno? Pa i ne baš previše.
Digitalizacija rada gradske uprave nikada nije provedena. Uloga mjesnih zajednica nije ojačana, štoviše, namjerno je zaobiđeno usklađivanje sa federalnim Zakonom o principima lokalne samouprave.
Upravljanje otpadom donekle je popravljeno, posebice ujedinjenjem gradskih komunalnih poduzeća u jedno, no istodobno, problem deponije Uborak u četiri godine njihovog mandata samo se povećao.
Nekoliko je sportskih dvorana započeto, započeta je gradnja olimpijskog bazena i nastavljena gradnja gradske sportske dvorane, no građani su dojma da se svi ti procesi odvijaju presporo.
Sistematizacija radnih mjesta u javnoj upravi nikada nije izvršena, štoviše, zbog embarga na dodatno zapošljavanje ( Grad Mostar ima preko 500 uposlenih u javnoj administraciji) nova uprava zaposlila je veći broj djelatnika na ugovore o djelu.
Gradska imovina jeste utvrđena, no uz zabranu dijeljenja podataka s javnosti, Partizansko groblje i dalje je devastirano, a o javnom RTV servisu Mostara nikada se nije ozbiljnije ni raspravljalo.
Ono na čemu se radilo je punjenje proračuna, pa je tako u 2020. godini on iznosio 60 milijuna KM, u 2021. oko 91 milijun, godinu nakon toga 92 milijuna KM, u 2023. već je narastao na 130 milijuna KM, dok je za 2024. godinu veći od 145 milijuna KM.
Kako se proračun punio?
Najviše se sredstava ‘ubere’ od poreza, bilo od oporezovanih prihoda, no također i iz neporeznih prihoda. U gradsku blagajnu od poreznih prihoda sjelo je negdje blizu 47 milijuna maraka, dok je iz neporeznih prihoda iz proteklih godina i 2024. uplaćeno oko 80 milijuna maraka. U proračunu sudjeluju primljeni transferi/donacije, uglavnom s viših razina vlasti, te prodaja stalne gradske imovine iz koje se planira uprihoditi oko 4,5 milijuna maraka.
Proračun je nabildan i uvođenjem naplate gradskog parkinga, koja je najprije bila pozdravljena, a zatim proširenjem područja naplate na kvartove i dvorišta zgrada izazvala ogorčenje kod građana i prozvana haračem. Zatim uvođenjem vinjeta za turističke autobuse, poskupljenjem vode građanstvu za oko 50 posto, dopuštanjem izgradnje brojnih fotonaponskih elektrana na području grada itd.
Nakon ustoličenja gradonačelnika i predsjednika gradskog vijeća, u godini u kojoj je proračun još bio tanak, jedna od prvih javnih nabavki bio je tepih od 6.000 KM za ured predsjednika Gradskog vijeća.
Urbicid
Problem nelegalne zgrade u naselju Bijeli brijeg gradska vlast naslijedila je od prethodne. Gradnja sporne zgrade započeta je 2019. u mandatu prethodnog gradonačelnika, danas pokojnog Ljube Bešlića.
Slična situacija bila je i s gradnjom ilegalne vile u samom koritu Neretve. Objekt, koji je izgrađen suprotno prostornom i regulacijskom planu, promijenio je izgled obale Neretve i izazvao brojne pritužbe lokalnih stanovnika na oštećenje infrastrukture i gubitak prirodnog pogleda. Unatoč peticiji stanara i očiglednim nepravilnostima kod izdavanja dozvola, u svibnju 2025. Gradsko vijeće usvojilo je regulacijski plan za rekonstrukciju centralne zone u III. fazi, čime je legalizirala zgradu ‘Caesars Residence’ investitora iz Turske.
Tužiteljstvo HNŽ-a podiglo je optužnicu protiv zaposlenih u Gradskom odjelu za urbanizam i građenje, Zdravka Čuljka i Sanje Voloder u vezi s aferom Bijeli brijeg, koja se odnosi na nelegalnu gradnju u Mostaru. Optužnica je potvrđena u siječnju 2024. godine, iako su prijavljeni bili i drugi, uključujući bivšeg gradonačelnika Ljubu Bešlića. Afera je započela 2019. godine kada je otkriveno da je na Bijelom brijegu izgrađena šesterokatnica, unatoč regulacijskom planu koji to nije dopuštao. Nakon niza članaka Hercegovina.info, inspekcija je utvrdila nepravilnosti, a stanari su podnijeli kaznene prijave protiv odgovornih. Istraga je otvorena 2022. godine, a spornu zgradu gradonačelnik i dalje odbija srušiti zbog čega je i sam dobio prekršajni nalog. Prije njega identičnu prijavu iz istih razloga je dobila i Jelena Drmać, šefica Službe za građevinske propise.
Zdravko Mikulić, povratnik u mostarske Vrapčiće, suočio se s problemima zbog gradnje doma za starije osobe “Green” tik uz njegovo imanje, na samo 40 centimetara udaljenosti. Iako je Ministarstvo graditeljstva poništilo građevinsku dozvolu i naložilo njegovo uključenje u postupak, Mikulić je tvrdio da nije bio potpuno uključen u proces. Optuživao je investitora i gradsku inspekciju za nepravilnosti, navodeći da je inspekcija bila naklonjena investitoru, dok su njega provjeravali i prijetili rušenjem pomoćnog objekta. Također, brinuo se zbog neadekvatne infrastrukture, uključujući septičku jamu i nedostatak požarnog puta.
Investitor ‘Green project’ iz Sarajeva tuži Grad Mostar radi naknade štete u iznosu 4.917.510 maraka. Razlog tužbe je navodna šteta koja je nastala tužitelju usljed aktivnosti Grada Mostara (Odjel za urbanizam), a zbog izdavanja odobrenja za građenje koje je naknadno poništeno, pri čemu je tužitelj u razdoblju između izdavanja i poništenja odobrenja izvršio građevinske radove na poslovnom objektu. Nakon što je građevinska dozvola poništena, tužitelj zahtijeva naknadu štete zbog uloženih sredstava jer je navodno, u svemu postupao u skladu s aktima Grada Mostara. Na naš raniji upit o ovoj problematici kazao je da sve papire ima, prešutjevši ipak obnovu postupka, odnosno gornje rješenje.
“Obavještavamo Vas da imamo sve potrebne dozvole vezane za izgradnju objekta i sve što se tiče našeg objekta, a sve detaljnije informacije možete dobiti u Odjelu za urbanizam i gradnju grada Mostara”, napisao je u odgovoru našem portalu investitor Fadil Budnjo, koji dom za stare ima i u Sarajevu, na Ilidži.
Na naš upit ranije su odgovorili su i iz Odjela za urbanizam Grada Mostara. Upitani tko je potpisao urbanističku suglasnost i građevinsku dozvolu za objekt u Vrapčićima ističu da je rješenje o urbanističkoj suglasnosti izdano 8. listopada 2018., a potpisao ga je Ljubo Bešlić, dok je odobrenje za gradnju izdano 4. travnja 2019., a potpisala ga je po ovlaštenju Radmila Komadina. Navode i da je zaključkom od 30. lipnja 2021. uvažen prijedlog Zdravka Mikulića i dozvoljena obnova postupka izdavanja urbanističke suglasnosti, a što je potpisala Marina Deronjić, nekadašnja šefica Odjela za urbanizam.
Uborak
Jedan od najvećih problema s kojim se suočila mostarska gradska vlast bila je regionalna deponija Uborak, čije su rješavanje i izmještanje svi kandidati obećavali u svojim programima, ali do konkretnih pomaka nije došlo. Stanovnici okolnih naselja tvrde da se stanje dodatno pogoršalo, a gradske vlasti, umjesto da traže novu lokaciju i rade na izmještanju deponije, fokusirale su se na pravne bitke protiv mještana.
Omer Hujdur, bivši vođa udruge “Jer nas se tiče”, sada predsjednik Gradskog odbora Naroda i pravde, svoj politički angažman bazira na oštroj kritici prema gradskim vlastima zbog problema koji deponija Uborak stvara stanovnicima Mostara.
„Gradsko vijeće za četiri godine svog rada nije poduzelo nikakve konkretne radnje, nisu sanirali ni jedan metar kvadratni, nisu tražili novo rješenje…Sav rad im se sveo na pravnu borbu sa udruženjem oko okolinskih dozvola koje su oni tražili od ministarstva, a mi sudskim putem obarali i vraćali na početak“, govori Hujdur.
„Stanje na deponiji je gore nego ikada. Mario Kordić sa predsjednikom vijeća Salemom Marićem uradio je par strašno loših poteza koji su veoma pogoršali ionako loše stanje na deponiji. Stara deponija koja je 2014. zatvorena i čekala sanaciju, zadnju godinu dana je aktivirana i na njoj se vrše nova odlaganje i dan-danas. Tim činom je napravljen strašan zločin nad ekosistemima ovog područja, ali i zločin nad građanima Mostara“, oštar je Hujdur.
Iako su Grad Mostar i Federalno ministarstvo okoliša održali javnu raspravu o Studiji utjecaja na okoliš za novu sanitarnu plohu na deponiji, mještani su nezadovoljni, tvrdeći da se deponija umjesto zatvaranja zapravo širi, a najavili su i pravne korake ako studija bude prihvaćena. Stanovnici Gornjih Vrapčića razočarani su nedostatkom pomaka u rješavanju problema, budući da su očekivali zatvaranje deponije, a sada se suočavaju s mogućim proširenjem, što smatraju ozbiljnom prijetnjom za okoliš i zdravlje zajednice.
Solaromanija
Na brdima oko Mostara ubrzano se izravnava teren za izgradnju fotonaponskih elektrana, od kojih su mnoge već izgrađene, ali još nisu spojene na elektrodistributivnu mrežu.
Dozvole i koncesije za ta zemljišta nisu dodijeljene putem javnog natječaja, već su investitori izravno dogovarali projekte s nadležnima, što je izazvalo sumnje u netransparentnost postupka.
Premda je stručna studija fotonaponske elektrane predviđala na samo šest odabranih lokacija, nekadašnji šef mostarskog urbanizma, Salem Bubalo, netom pred odlazak u mirovinu predložio je izmjene Prostornog plana koje su omogućile masovnu izgradnju solarnih elektrana na preko 20 lokacija, iako su prethodne odluke ograničavale gradnju na samo šest lokacija.
Zbog porasta broja velikih solarnih projekata, dok građani ne mogu priključiti svoje kućne solare na mrežu, održana je tematska sjednica u travnju 2024. godine. Grad Mostar dijelio je dozvole šakom i kapom, a među investitorima su mnogi bogati i politički povezani pojedinci, uključujući i osuđenog kriminalca Zdravka Mamića.
Nakon Odluke Ustavnog suda BiH, prema kojoj je nezakonita pretvorba državnog šumskog zemljišta u građevinsko, investitori koji su već uložili velika sredstva mogli bi tužiti Grad Mostar. Zbog ovih odluka otvoren je prostor za nestanak stotina hektara poljoprivrednog i šumskog zemljišta, a neki investitori čak su ilegalno gradili trafostanice.
Iako su izbori 2020. godine donijeli povratak demokratskih procesa u Mostar, politička dinamika koja je nastala tijekom 16 godina bez izbora i dalje ostavlja posljedice na grad. Mnogi problemi, poput deponije Uborak, netransparentnog trošenja sredstava i nerealiziranih predizbornih obećanja, pokazuju da su duboki sustavni problemi Mostara daleko od rješenja. Grad se, unatoč formalnom završetku političkog zastoja, i dalje suočava s izazovima koji zahtijevaju dugoročnu predanost i odgovornost lokalnih vlasti kako bi Mostarci napokon mogli uživati u potpuno funkcionalnoj lokalnoj samoupravi, a određen broj događaja zahtjeva i žurniju i bržu reakciju pravosudnih organa.
Tekst preuzet sa portala MISBIH
