U jednom mandatu Tuzlu su vodili dugogodišnji gradonačelnik, zatim vršitelj dužnosti, pa novi gradonačelnik koji ide po još jedan mandat. Bezbrojne krivične prijave protiv Imamovića nikada nisu procesuirane, a obećanja je (velikim dijelom) ispunjavao. Lugavić tek treba šansu da pokaže šta zna.
TUZLA – novembru 2022., samo dvije godine nakon što je osvojio novi mandat dugogodišnji gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović odlučio se povući s pozicije.
Bilo je to na polovini šestog (uzastopnog) mandata kada je Imamović najavio da političku karijeru nastavlja kao zastupnik Socijaldemokratske partije BiH u u Parlamentarnoj Skupštini BiH.
Tako je okončan više od dvije decenije dug (grado)načelnički mandat.
“Ovo je i najpovoljniji trenutak za Tuzlu u kontekstu ostvarivanja kontinuiteta. Pojavila se ekipa mladih saradnika za koje vidim da su vrlo snažni te da mogu nastaviti tempo. S druge strane, jednom se povući moram, ali najbolje je da se povučem kada još uvijek mogu doprinijeti na novom radnom mjestu, odnosno kada mogu snagom i ugledom doprinijeti Bosni i Hercegovini, ali i Tuzli, Tuzlanskom kantonu te Brčko distriktu”, obrazložio je svoju odluku Imamović.
I za svog nasljednika, makar na tri mjeseca kao v.d. ostavio dotadašnjeg pomoćnika za ekonomski razvoj, podruzetništvo i poljoprivredu Zijada Lugavića.
Obećanja, obećanja…
No, vratićemo se na izbore 2020. kad je Imamović ponovo dobio povjerenje građana.
A sve optužbe opozicije (nakročito tokom predizborne kampanje), a najglasniji su bili SDA, BOSS i Socijaldemokrata Envera Bijedića nisu nikada otišle dalje od dnevnopolitičkog koškanja.
Udruženje „Zašto ne“, putem projekta i web portala Istinomjer bilježe da je započela realizacija 42 obećanja, da su 10 njih u progresu, tri ispunjena …“što bi, prema ocjeni Istinomjera, u konačnici moglo rezultirati velikim brojem ispunjenih obećanja do kraja mandata 2024. godine“.
Ispunjena obećanja tiču se završetka gradnje replike starog Radničkog doma i sportskog objekta “Partizan” u Kreki, drugo se odnosi na obavezno objavljivanje javnih nabavki na web stranici Grada, a treće je „Insistiranje na adaptaciji zgrade Muzeja Istočne Bosne Tuzla“.
Ističu se i aktivnosti iz oblasti energetske efikasnosti, odnosno uvođenja alternativnih izvora energije, zbog čega je Imamović i najčešće kritikovan. Tuzla naime slovi za jedan od najzagađenijih gradova u Europi (pa i šire) i upravo je ova činjenica bila najjači argument protiv Imamovića.
Do kraja mandata, prema istom izvoru, od 66 obećanja preuzetih iz izbornog programa SDP-a, neispunjenim su ocijenjena tek tri.
Uz tri već štrihirana, dodato je i ispunjeno obećanje rješavanje imovinskopravnih odnosa i drugih obaveza potrebnih za početak gradnje brze ceste Šićki Brod Đurđevik.
Većim dijelom je ispunjeno 15 obećana među kojima je „Stimulisanaje izdavaštva“, s obzirom na to da su tokom dvije godine mandata iz budžeta Tuzle dodijeljena sredstva za izdavanje 12 knjiga.
Manje i više
Istu ocjenu je dobilo obećanje „Izgradnja novih turističko – rekreativnih kompleksa“ u okviru kojeg su obnovljeni sadržaji tuzlanskog izletišta Ilinčica. Početkom decembra 2022. godine, Turistička zajednica Tuzle realizirala je projekat uređenja vidikovca na lokalitetu Kicelj, koji je sastavljen od platoa, klupa, vegetacije i pristupne staze. Na uzvišenju Kicelj nalaze se ranosrednjevjekovne nekropole.
Ocjenu djelimično ispunjeno nosi 28 obećanjam među kojim je i ono o „Širenju djelatnosti hotelskih smještaja“.
Manjim dijelom je ispunjeno 13 obećanja.
U ovom polovičnom mandatu došlo je do izmjena u organizaciji Službe za inspekcijske poslove, ali broj upražnjenih radnih mjesta na poslovima inspektora nije se značajno promijenio zbog čega je obećanje vezano za jačanje inspekcijskih službi ispunjeno manjim dijelom.
“Tokom dvogodišnjeg mandata Jasmina Imamovića procenat ispunjenosti datih obećanja iznosi 31%”, zaključio je Istinomjer.
Stotine krivičnih prijava
Dok je trajao i ovaj mandat protiv Imamovića je (skoro svakodnevno) u tužiteljstvo TK stizala po jedna (ili više) krivičnih prijava. Najviše anonimnih. Ali i onih koje je glasno najavljivao tadašnji vijećnik BOSS-a u Gradskom vijeću Mirnes Ajanović.
Ajanović je, između ostalog, podnio krivičnu prijavu Federalnom tužilaštvu zbog, kako tvrdi, nenamjenskog trošenja budžetskih sredstava iz rada Termoelektrane Tuzla namijenjenih za umanjenje posljedica zagađenja zraka.
Od te tužbe nije bilo ništa. Baš kao ni protiv stotinjak ostalih.
Jedan tuzlanski novinar, koji pamti gotovo sve mandate Jasmina Imamovića kazao nam je:
“Teško je utvrditi broj krivičnih prijava koje su podnesene protiv Imamovića. Niti jedna nije procesuirana. On se u tužilaštvu ili na sudovima pojavljivao uglavnom u ulozi svjedoka.”
Na Imamovićev račun naslađivala se i opozicija optužujući ga da je neuspjelo pokušavao da riješi glavninu ključnih gradskih komunalnih problema.
No, ipak su priznali da je u njegovim mandatima konačno osigurana tekuća pitka voda u Tuzli, da se asfaltiralo svugdje po Čaršiji, da su izgrađena šetališta, kružni tokovi, vodoskoci, javno kupalište.
S druge stranke zamjerano mu je pretrpavanje Gradske uprave, Javnih preduzeća, degradiranje sporta, divlja gradnja.
No, za veliko čudo o tome nije govorila previše ni opozicija, ni neovisni mediji.
Velika afera „SPO 15 maj“
Uz Imamovićevo ime u medijima uglavnom se pisalo kad se pominjala krimi – afera“SPO 15. maj”, davanja zemljišta za Merkator, „vlasništva“ nad književnim susretima…
Imamović je uvijek bio na listi „krivaca“ za nezapamćen kriminal i aferu tzv. Tuzlanskog Skadra na Bojani – zgrade 15. maj.
Ukratko, prevareni građani su podigli kredite kako bi riješili životno, stanarsko pitanje i onda više od deceniju čekali na useljenje, uselili u neuvjetne stanove, čekali uknjiženje. A za to niko nije odgovarao.
Kad je Imamović stupio na zadnji mandat Kantonalni sud u Tuzli presudio u slučaju 160 kupaca stanova u objektu “15. maj”. A presuda je presedan, nema krivičnog djela. Nema satisfakcije za kupce stanova koji su prevareni i oštećeni. Nema krivca što su nakon decenije i više uselili u neuslovne stanove, sami sređivali stolariju, kupovali radijatore. Nema ni krivca jer nisu uknjiženi kao vlasnici.
Stanari su (2007.) kupovali stanove od Direkcije za izgradnju koja je u većinskom vlasništvu Grada Tuzle, upravo jer su u sistem imali povjerenja. No, sistem ih je iznevjerio. Obraćali su se i Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću koje im je samo poslalo odgovor da ne mogu ništa učiniti te da ne mogu utjecati na tužioce.
Zanimljivo kako se od svih jedanaest osumnjičenih za izgradnju SPO “15. maj” postupak samo sveo na Envera Bijedića, koji je bio na čelu Direkcije za izgradnju.
“Ali i svi drugi su krivi. To je jedna hobotnica, ali se postupak vodio protiv samo jednog čovjeka. Mi smo pokradeni, a niko nema da nas zaštiti. Pravna država ne postoji, a mi smo možda samo kap u moru, a pogledajte šta se radi na državnom nivou”, tvrdili su stanari i na listu krivaca, koja je dugo visila na zgradi uvrstili i Jasmina Imamovića.
Svjedoci političkih razmirica
Bili su i svjedoci i sudionici političkih razmirica u Tužilaštvu.
“Moram to istaći. Niko mi nije rekao u kojem svojstvu dajem izjavu, pa sam dok sam potpisivala okrenula list. I tek onda sam vidjela da dajem izjavu za našeg tadašnjeg načelnika Jasmina Imamovića kao svjedoka u tužbi protiv Envera Bijedića za zloupotrebu položaja. Na kraju izjave su me pitali da li ću kao pojedinac, odnosno kao grupa kupaca tražiti obeštećenje. Ja sam rekla da hoću naravno i da mi nije jasno zašto me to uopće pitaju. Mislila sam da su me zvali da mi sami kažu da ću biti obeštećena. To su sve stvari, koje smo mi doživljavali u Tužilaštvu davajući izjave onako nasumice, ne znajući ni kome ih dajemo ni zašto ih dajemo”, ispričala je jedna od prevarenih stanarki Adisa Džinić Mehanović.
Tamo gdje je Gradsko vijeće Grada Tuzle jedino pomoglo kupcima jeste da su vijećnici jednoglasno donijeli odluku da se kupcima osigura infrastruktura, voda, kanalizacija, struja i grijanje. Međutim i tada su uslijedili problemi. Bez obzira što su imali infrastrukturu ušli su u stanove bez radijatora, bez osigurača i bez ijednog kabla u zgradi.
A Enver Bijedić koji je na kraju oslobođen optužbi poručio je prevarenim stanarima da trebaju tražiti krivca i jasno upirao prst u Jasmina Imamovića. Ne samo u ovoj aferi.
Za kraj još i zanimljivost u slučaju izgradnje SPO „15. maj“. Tužitelj koji je vodio cijeli slučaj protiv Envera Bijedića, u vrijeme izgradnje SPO “15. maj” je bio šef inspekcija Grada Tuzle.
Već sutra u realizaciju
Kad je Imamović otišao u politiku na više razine, tri mjeseca je vršitelj dužnosti gradonačelnika bio njegov bliski suradnik, SDP-ovac Zijad Lugavić. On će na prijevremenim izborima osvojiti i najviše glasova i postati Imamovićev nasljednik.
Čim je preuzeo dužnost Lugavić je kazao da „već sutra kreće u realizaciju onoga što smo obećali tokom kampanje“.
I to je u suštini bilo to.
A jedno od obećanja bilo je i da će uputiti odluku o ovlaštenju inspektora da kažnjavaju prekomjerno i neodgovorno trošenje vode.
Isto je obećanje ponovio i sredinom prošlog mjeseca:
– Pripremili smo za sutrašnju sjednicu Kolegija gradonačelnika jednu odluku koja će ići prema Gradskom vijeću, da ovo što mi apelujemo na naše građane, na odgovorno trošenje, sprovedemo u odluku i da Vijeće ovlasti inspektore, da oni koji neodgovorno i nesavjesno troše vodu budu adekvatno i sankcionisani – kazao je.
Problemi s vodosnabdijevanjem Tuzle počeli su 2. avgusta, kada je VIK obavijestio javnost kako će zbog prekomjerne potrošnje prigušiti izlaze vode iz nekoliko rezervoara tokom noćnih sati. Iz ViK-a su za prekomjernu potrošnju okrivili nenamjensko trošenje pitke vode na punjenje bazena, pranje auta i zalijevanje bašti.
Stanje je dodatno pogoršano zbog kvara u Fabrici vode Cerik, pa su uvedene i dnevne i noćne redukcije.
Od obećanja i inspektora ništa, konstatira opet Istinomjer.
Do početka septembra odluka o povećanju ovlasti inspektora na kažnjavanju neodgovornog i nesavjesnog trošenja vode nije razmatrana na sjednici Kolegija gradonačelnika. Samim tim odluka nije upućena ni na razmatranje Gradskom vijeću.
„Nije lako Lugaviću“
Tuzlaci generalno nemaju šta zamjeriti novom gradonačelniku.
Evo šta kaže naš kolega:
“Nije lako Lugaviću. Vrijedan je i radan čovjek, ali nikome ne bi bilo lako nakon Imamovića. Tolike godine vladavine ostavile su traga na mnogim ljudima, okolnostima, događajima. Ono što se sada priča po Tuzli je da Imamović ne pomaže previše Lugaviću. Šta više. Navodno čini sve da mu oteža rad preko svojih ljudi koje je ostavio u Gradu. Neće Imamović dozvoliti da iko bude bolji od njega.”
U ovogodišnju izbornu trku Lugavić je kao kandidat SDP-a dobio podršku i: Tuzlanske alternative, Naroda i pravde, Socijaldemokrata BiH, BH Zelenih, Bosanskog narodnog fronta, PDA i nezavisnog kandidata Nedžada Jusića.
Između ostaloga je poručio:
“Svima nam je cilj da se Tuzla nastavi razvijati kao grad za novo doba – otvoren, pametan, siguran, kreativan i pun života.”
Lugavićev najveći konkurent bit će kanidat SDA Zoran Blagojević.
Tekst preuzet sa portala MISBIH
