aNakon što je avgusta prošle godine stupio na snagu novi Krivični zakon u Republici Srpskoj, veliki broj medija i novinara su otvorili „sve četvoro očiju“ i fokusirali se na to da ne dođu „pod lupu“ tužilaštva u Srpskoj. U novinarskim krugovima se budno čekalo ko će biti prvi ko će odgovarati pred sudom i suočiti se sa krivično-pravnim sankcijama.
Danas, nekih pola godina od stupanja Zakona na snagu, novinari i novinarska udruženja i dalje žive u strahu i manje-više su jedinstveni u ocjeni da je kriminalizacija klevete u dobroj mjeri uticala na autocenzuru, ne samo u Republici Srpskoj, nego i u čitavoj Bosni i Hercegovini. Čini se da je presuda Ustavnog suda BiH, kojom se (izuzev člana 280a kojim se propisuje zatvorska kazna za povredu ugleda Republike Srpske) zakon ocjenjuje ustavnim, samo dala krila i donosiocima odluka i prijaviteljima klevete da nastave u istom maniru.
Novinar Oslobođenja Goran Dakić kaže da je autocenzura postojala i prije nego što je kleveta postala krivično djelo.
„I to je bila toliko prisutna da je komotno mogla sama po sebi i sama za sebe postati krivično djelo. Novinarski ambis je do pola napunjen himnopojcima, od pola proračunatim kukavicama. Ako je autocenzura povećana nakon što je kleveta kriminalizovana, jasno je da je, kako bi se reklo, žaba skuvana. Većina medija živi ili od služenja ili od voljne autocenzure. Ne zna čovjek šta je jadnije i gadnije. Ali, za to smo se borili, pa evo“, kategoričan je Dakić.
Sa druge strane, novinar portala Gerila Vladimir Kovačević smatra da se danas mnogo više vodi računa i to, kako tvrdi, najviše prilikom objavljivanja fotografija za koje se može reći da su privatne.
„Mi na Gerili recimo nismo mijenjali način rada. Ko je do sada radio kako treba nema šta da mijenja, iako je kriminalizacija klevete sigurno više napad na objektivne medije koji izvještavaju o kriminalu i korupciji, nego na one koji su i do sada klevetali. To vidimo po tome što ne da nije smanjen, već je i povećan broj tekstova po raznim portalima u kojima se diskredituju i kleveću politički neistomišljenici, ekološki aktivisti, novinari. Ne znam da li ljudi koji vode takve portale odgovaraju. A možemo pretpostaviti ko stoji iza njih“, objašnjava Kovačević i dodaje da ovdje nije ovdje problem da neko ko kleveće nekoga drugog odgovara, nego je problem izostanak vjere da će odgovarati oni koji zaista kleveću.
Novinarka portala Mikro mreža iz Gradiške Bojana Trgić je stava da je kriminalizacija klevete doprinijela autocenzuri u medijskom svijetu.
“Mišljenja sam da je kriminalizacija klevete doprinijela autocenzuri, jer su brojni novinari, koji se iskreno bave svojim pozivom, zatrpani svakodnevnim temama i pričama, gdje nemaju ni vremena ni prostora da analiziraju šta je kleveta, a šta nije kleveta po novom zakonu, pa je lakše priču ublažiti ili je ignorisati. Tome doprinosi i aktuelna društveno-politička situacija u Republici Srpskoj, gdje su novinari prepušteni sami sebi i gdje nakon što “nastradaju”, osim par saopštenja njihovih kolega, nikoga neće biti briga što oni i njihova porodica ispaštaju. Ako svemu tome dodamo povećan broj tužbi s jedne strane i sve manje posljedice za one koji se ogriješe o zakon, novinarstvo u BiH se nalazi pred ozbiljnim izazovom na koji će se teško naći odgovor.”
Sličnog mišljenja je i politikolog Velizar Antić koji ističe da kriminalizacija klevete sasvim sigurno predstavlja korak unazad za slobodu i demokratiju u Republici Srpskoj.
„Mi umjesto da postajemo sve više slobodno i demokratsko društvo, sa ovim smo se vratili unazad i polje slobode i slobodnog izražavanja misli je smanjeno. Ovim smo se vratili u vreme jednoumlja i autokratskog režima koji je postojao u komunističkoj Jugoslaviji kada niste smjeli da otvoreno da kritikujete vlasti. Usvajanje ovakvog zakona od strane vlastodržaca u Srpskoj jasno govori o samom njihovom karakteru i načinu na koji razmišljaju. Ti ljudi su se socijalizovali u vreme komunizma i zadržali su upravo taj model razmišljanja, tj. model u kome je država ta koja treba da kontroliše način na koji građani treba da razmišljaju, a upravo je to odlika autokratskih režima“, pojašnjava Antić i dodaje da se ljudi koji su na vlasti u Srpskoj prema građanima odnose kao prema podanicima, a ne kao slobodnim ljudima koji treba da samostalno razmišljaju i promišljaju o pojavama oko sebe.
On navodi i da je vlast željela da uvođenjem ovakvog zakona jasno stavi do znanja da je ona ta koja treba da kontroliše sve procese u društvu, dok je sa druge strane poruka onima koji slobodno misle i iznose kritiku prema vlasti ta da dobro razmisle prije nego što nastave sa kritikama.
„Kada sve ovo uzmemo u razmatranje sasvim je jasno da će se pojaviti autocenzura ne samo kod novinara, nego kod svih pojedinaca koji javno kritikuju vlast ili iznose određena saznanja i razmišljanja o ljudima na vlasti. Ukoliko govorimo konkretno o novinarima, sa kriminalizacijom klevete mnogi novinari će se zapitati da li će o mnogim pričama uopšte pričati i pisati. Takođe, vrlo je moguće da određena saznanja i ne iznose u javnost, jer neće željeti da se nađu u sudskom sporu za koji znaju da se može razvlačiti i nekoliko godina u kojima im mogu biti uskraćena mnoga prava. Dakle, mnogi će izabrati da o nekim temama i pojedincima i ne pišu kako se ne bi našli pred našim pravosuđem. U tom kontekstu posmatrano, vlast u Srpskoj je u potpunosti ispunila svoj cilj uvođenjem kriminalizacije klevete jer će u velikoj mjeri otupiti oštricu kritike i javnog iznošenja mišljenja“, zaključuje Antić.
Na ovu temu upit smo poslali i Savjetu za štampu BiH, ali do trenutka objavljivanja teksta, od njih nismo dobili nikakav odgovor.
Piše: Stefan Blagić
