Pašnjak pete klase, negrađevinsko zemljište u vodozaštitnom pojasu završio je u vlasništvu čapljinskog gradonačelnika Smiljana Vidića. On je na tom zemljištu, okruženom državnim parcelama, a udaljenom kilometar i po od prvih kuća, sagradio vikendicu.
Štoviše, do korita Neretve, u koju zamalo da može sa terase skočiti, izlio je stepenice. Sve bez urbanističke saglasnosti i građevinske dozvole. Gradonačelnik, kojeg odnedavno krasi i optužnica zbog malverzacija sa zemljištem, a po našim saznanjima vodi se i još istraga na istu temu, upitan o ovoj parceli, odbijao je ranije i upite slane temeljem Zakona o slobodi pristupa informacijama.
Javni podatak u Čapljini je tajna
Čapljinski odbornici, novinari CIN-a, pa i po Transparency Internationalu tražili su istoriju kretanja posjeda za Vidićevu parcelu, no nikada je nisu dobili. I novinari CIN-a nigdje drugo nisu nailazili na praksu da se podatak koji bit trebao biti dostupan ovako skriva.
Novinar Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva Azhar Kalamujić više mjeseci je istraživao okolnosti pod kojima je Smiljan Vidić sebi pribavio zemljište uz Neretvu.
„Istraživao sam tu priču nekoliko mjeseci, a ključni zaključak je da svi oni dokumenti koji nam pripadaju kao građanima, posebno kao novinarima temeljem Zakona o slobodi pristupa informacijama, a tiču se upisa zemljišta, grunta, katastra, osobito onog dijela koji se tiče Opštine nisam mogao dobiti“, ispričao nam je svoje iskustvo Kalamujić.
Usporedbe radi, u Mostaru, ali i drugim gradovima u kantonu istorija kretanja posjeda dobije se uz običan zahtjev, uz uplaćenih petnaestak maraka. Na taj način je Hercegovina.info za potrebe jednog od članaka istoriju kretanja parcele Dragana Čovića na Barama, no ne i Smiljana Vidića, gdje zainteresovani nikada nisu dobili istoriju kretanja Vidićeve čestice od zemljišno-knjižnog ureda.
Upitan je li imao čapljinska iskustva igdje drugdje u BiH Kalamujić odgovara – vrlo rijetko.
„U zadnje vrijeme imamo problem u RS-u, ali samo kad tražimo ZK izvatke za više političara, tada takođe tvrde da je to zadiranje u privatnost premda se radi o javnim dokumentima. U Hrvatskoj možete ući u bilo koji javni dokument bez ikakvog problema, čak i kao državljanin BiH. Vrlo jednostavno dobijamo sve dokumente u Hrvatskoj, ali u BiH u kojoj radimo ne možemo“, navodi dalje Kalamujić.
Dio gradonačelnikova odgovora novinarima(gornji foto/text)
Čapljinska administracija ponajviše štiti gradonačelnikove interese
„U Čapljini u opštini nisam mogao dobiti ništa. Pisao sam i apelacije. Znam da su podatke tražili i opozicioni političari, koji ni kao odbornici nisu dobili podatke. Barem su kao odbornici trebali moći dobiti podatke, ako mi obični smrtnici to ne možemo, ali evo vidite, postoji potpuna blokada u opštinskoj administraciji. Mislim da je u taj slučaj upleteno više ljudi, da postoji odgovornost ljudi koji se bave upisom zemljišta i zakonima koji se tiču dodjele zemljišta. Mislim da osobito zbog toga postoji blokada oko informacija o zemljištu gospodina Vidića“, ističe Kalamujić.
Za potrebe istraživanja dolazio je i u Dretelj. „Dolazio sam u vrijeme kada se vikendica gradila. Bili su radnici, pokušavao sam s njima razgovarati, razgovarao sam s mještanima koji žive relativno blizu, definitivno se radi o zemljištu koje se nalazi na samoj obali Neretve, na vrlo atraktivnoj lokaciji“, objašnjava Kalamujić.
Premda je Smiljan Vidić gradonačelnik, i njegova imovina treba biti javan podatak, s obzirom da obavlja javnu dužnost, on je odgovaranje o svojoj imovini dovodio u kontekst upravnog spora.
“Za K.Č. 1286/44 i građevinske radove na istoj – postupci izdavanja urbanističke saglasnosti ili građevinske dozvole su upravni postupci te bilo kakve informacije o istom mogu dobiti samo stranke u postupku(opa. što znači niko jer Vidić nema susjeda), Sve druge stranke po istom zakonu nemaju pravo uvida ili pristupa informacijama u takvim postupcima. Grad Čapljina i u ovom slučaju utvrđuje izuzetak od saopštavanja informacija, po čl. 8. Zakona o slobodi informacijama”, pisali su Vidićevi službenici CIN-u i Transparency Internacionalu.
Opozicioni odbornici koji su se tada raspitivali za parcelu takođe su ostali uskraćeni za ključne podatke, a na isti način im je uskraćivano njihovo pravo na informaciju.
Istoriju ove parcele ni gradski odbornici nisu dobili
„Tražili smo da nam katastar, odnosno grunt, izda dokumente da vidimo kako je ta parcela danas vlasništvo Smiljana Vidića jer oko te parcele imamo 7 – 8 parcela koje su u vlasništvu Grada Čapljine. Uistinu nam je to bilo sumnjivo da samo jedna parcela može biti izuzeta u privatno vlasništvo, a sve druge su u vlasništvu Grada Čapljine. Nažalost, mi do dana današnjeg nismo dobili nikakav odgovor od službi koje su nam ga dužne dostaviti kaže Pero Previšić, predsjednik Čapljinske nezavisne stranke, odbornik u gradskom vijeću Čapljina.
Sve to vrijeme Gradska uprava im je sugerisala da pokrenu upravni spor. Inače, upravni spor je alat za prve susjede u borbi protiv izgradnje, a nikako ne za odbornike, novinare ili obične građane koji se za parcelu raspituju u kontekstu nezakonitosti.
Gradnja objekta je počela prije pet godina
2019. godine započeta je gradnja tog objekta, gdje su Pero Previšić i Mirko Vasilj, u to vrijeme odbornici u Gradskom vijeću Čapljina postavili gradonačelniku pitanje čije je to zemljište na kojem on pravi kuću i ima li dozvolu za gradnju porodične kuće, odnosno vikendice koja je napravljena u mjestu Dretelj pored Čapljine.
Radi se o parceli 1286/44, koja se u katastru vodi kao vlasništvo Smiljana Vidića, a odgovor na upit nisu dobili do 2024. Još jedna zanimljiva poveznica kada je u pitanju vikendica je da se u isto vrijeme kada je ona građena pravio i kružni tok s fontanom u Čapljini. I na jednoj i na drugoj lokaciji radove je izvodio HP Investing. I u tom kontekstu su mnoge, zasad nedokazane sumnje.
Međutim, ono što je jasno i precizno dokazano da na lokaciji na kojoj je Smiljan Vidić sagradio vikendicu niko drugi to ne bi mogao, jer je protiv svih planova i propisa. Potvrđuje se to uvidom u javno dostupne, planske dokumente.
Naime, Prostorni plan Čapljine potvrđen je na sjednici Skupštine HNŽ-a održane u oktobru prošle godine, a na istome uočavamo da je Vidićevo zemljište u vodozaštitom pojasu, i to u prvoj i prvoj (b)zoni zaštite.
Vidić pak tvrdi da se radi o porodičnom – babinu zemljištu
Upitan kako je došao u posjed parcele 1286/44 KO Dretelj, ima li urbanističku saglasnost i građevinsku dozvolu za izgradnju objekta na ovom lokalitetu, te ko je bio prethodni vlasnik ovog posjeda Vidić tvrdi da se radi dijelom o porodičnom zemljištu, a nešto je i kupovao. Priznaje da nema dozvole za objekat.
“Zemljište na kojem se nalazi moja vikendica je dijelom vlasništvo moje pokojne bake a ostale sitne parcele su bile u vlasništvu mojih rođaka Vidića. Te male parcele sam od njih kupio, kupoprodajni ugovori su ovjereni kod notara u Čapljini gospodina Nike More. Objekt nema građevinsku dozvolu kao i stotine kuća u Počitelj polju a razlog je neusvajanje Regulacijskog plana Počitelj, a kojeg usvaja Parlament BiH. Kada se pomenuti plan usvoji svi objekti u obuhvatu plana uključujući i moj će dobiti mogućnost ishodovanja dozvola”, naveo je Vidić.
Međutim, da bi sebi, uz svu imovinu koju ima, priskrbio i ovaj plac, Vidić se pozivao na neke zakone bivše države, te dovodio svjedoka koji je tvrdio da su Vidićevi preci nekada koristili ovu zemlju, te je temeljem toga sebi rješio zemlju.
Vidićev devedesetogodišnji svjedok je preminuo.
“Želio sam razgovarati s tim gospodinom koji je svjedočio da je zemljište u posjedu gospodina Vidića, ali on je u međuvremenu, nakon što je doneseno rješenje kojim je gospodinu Vidiću dodijeljeno to zemljište preminuo”, kaže Kalamujić. Upravo temeljem te izjave doneseno je rješenje od 27. maja 2019. kojim se Vidiću dodjeljuje zemljište na kojem je izgradio kuću.
Dakle, zemlja teško da je bila bakina, a osobito jer su okolo državne parcele.
“Sve okolne parcele su državno vlasništvo, kao što se može vidjeti. Ono što mi sumnjamo je da je ta parcela promijenila svog vlasnika bez tadašnjeg Opštinskog vijeća Čapljina“, zaključuje Previšić.
Drugi netačan navod u Vidićevom odgovoru je da ga kod dozvola ometa neusvajanje regulacijskog plana Počitelj, koga usvaja Parlament BiH. Naime, s obzirom da se radi o Dretelju – vodno zaštitnom pojasu, i da je prvo nužno mijenjati prostorni plan, pa tek onda regulacijski. Posebno je sporna i ravan u koju se dovodi – ona običnih stanovnika Čapljine.
Debela kartica
Inače, čapljinski gradonačelnik Smiljan Vidić (HDZ BiH), kojemu je potvrđena optužnica zbog malverzacija sa zemljištem u Čapljini na Kantonalnom sudu u Mostaru, a koji ima i još najmanje jednu istragu na istu temu ima jednu od najdebljih gradonačelničkih kartica. Osobito se ističe imovinski iznad načelnika južnog dijela zemlje. U imovinskoj kartici objavljenoj 2022., prilikom zadnjih izbora prijavio je 124.800 maraka primanja u 2020.-toj godini, plus imovinu vrijednu preko milion maraka, preciznije 1.250.000 maraka.
Vidić ima dva stana u vrijednosti od 300 hiljada maraka, kuću vrijednu 700 hiljada maraka, poslovni prostor vrijedan 100 hiljada maraka, kompaniju vrijednu 90 hiljada maraka. Godišnja plata mu je 34.000 maraka, a honorar 90 hiljada maraka. Na računu ima 60 hiljada maraka, a kredita nema. Sve to objavljeno je u imovinskoj kartici prilikom zadnjih izbora. S obzirom na protok vremena, finansijsko stanje mu sada može biti samo još stabilnije.
Vikendica je pak posebna priča. Zbog sličnih malverzacija i gradnje mimo prostornih planova i propisa u Mostaru je podignuta i potvrđena optužnica protiv čelnih ljudi urbanizma, te se očekuje početak suđenja. Vidićeva vikendica zasigurno će imati isti epilog.
Od Opštinskog suda u Čapljini, zahtjevom o slobodi pristupa informacijama tražili smo istorije kretanja Vidićeve parcele. Do trenutka objave članka odgovor po istome nismo dobili.
(Hercegovina. info)