FOTO: Akta.ba
Vlada Republike Srpske potpisala je 2018. godine sa kineskom firmom „Shandong Hi-Speed International“ (SDHS) ugovor o koncesiji za izgradnju auto – puta Banjaluka – Prijedor. Danas, pet godina kasnije, imovinski odnosi su daleko od riješenih, građevinska dozvola je izdata za svega 15 kilometara auto – puta, a još nije završen ni kilometar. Uz probijanje rokova, Srpskoj prijeti i plaćanje milionskih penala zbog neispunjavanja obaveza.
Da rješavanje imovinsko pravnih odnosa ne ide planiranim tempom pričaju za CAPITAL sagovornici dobro upućeni u ovaj posao, a opravdano se postavlja pitanje koliko bi to kašnjenje moglo da košta Srpsku.
Podsjećamo, ugovor koji je Srpska potpisala sa kineskom kompanijom godinama je dobro čuvana tajna, uprkos sudskim presudama koje su Vladu Srpske obavezivale da objelodani detalje tog ugovora.
Ono što je, ipak, poznato, jeste da će Republika Srpska kineskoj firmi „Shandong“ u idućih 30 godina plaćati godišnju naknadu za raspoloživost autoputa u iznosu od 32,5 miliona evra.
Taj iznos biće obezbjeđen od naplate putarine na svim autoputevima u RS, a ako to ne bude dovoljno, ostatak će biti obezbjeđen iz budžeta RS.
Planirano je da autoput Banjaluka – Prijedor bude dug 42 kilometra i da bude završen na proljeće 2026. godine.
Međutim, sagovornici CAPITAL-a dobro upućeni u problematiku tajanstvenog ugovora Vlade RS sa kompanijom SDHS koji je kineskom investitoru donio 30 godina koncesije za ulaganje vrijedno 297 miliona evra i obećanje da će zaraditi 975 miliona evra kroz naplatu putarine tvrde da auto-put ne može biti gotov do proljeća 2026. godine zbog više desetina neriješenih sporova sa mještanima sela kroz koje prolazi trasa.
Navode da je to usporilo izdavanje građevinskih dozvola i onemogućilo da se na vrijeme krene sa gradnjom petlji i odmorišta, dijelova koji zahtijevaju najviše vremena, materijala i testiranja.
Eksproprijacija će koštati oko 700 miliona maraka?
Naš sagovornik koji je uključen u proces eksproprijacije kaže da nema nikakve šanse da se radovi završe u najavljenim rokovima i da će Srpska zbog toga platiti višemilionske penale.
Ovo potvrđuje praksa drugih država koje su sarađivale sa kineskim investitorima u velikom infrastrukturnim projektima koje finanansiraju njihove banke. Kako su sve kineske kompanije u vlasništvu države, kaže on, sve one imaju manje-više istu politiku poslovanja van matice i rade po istom obrascu.
“Po meni nema šanse da put bude gotov u proljeće 2026. godine, iako se radi po ubrzanoj proceduri zbog posebnog zakona, a znam da su penali koje su platile druge države zbog kašnjenja bili strašni. Ne znamo kakvi penali nas čekaju, ali iskustvo drugih nas uči da nećemo dobro proći. Nema veze da li kod nas radi jedna kompanija, a u Crnoj Gori druga, ako izgradnju finansiraju njihove banke, to je sve isto, banke propisuju uslove. Zato je, recimo, Hrvatska glatko odbila da im auto-put grade Kinezi. Prosto, ugovor koji oni nude, samo je njima povoljan. Mi vidimo da ova izgradnja nije dobro isplanirana, niti se našlo optimalno rješenje za koštanje i vremensko trajanje. Bojim se da će nas to mnogo koštati“, kaže naš izvor.
Objašnjava da svaka izgradnja auto-puta podrazumijeva postojanje plana parcelacije, te da se u redovnom postupku ekspropriše ono što je u trasi, dok se dijelovi zemljišta van trase izuzimaju i otkupljuju u zavisnosti od toga mogu li samostalno da funkcionišu ili ne. Tu postoji mnogo nepoznatih tehničkih karakteristika, kakve su vrsta terena, tehnička rješenja, brzina i koštanje, građevinski elementi, kakve su petlje, tuneli i drugo.
“Bilo koja cijena koju bismo platili za eksproprijaciju nekretnina na trasi nije visoka koliko bismo platili penale zbog nepoštovanja rokova. Tako nam je rečeno. Vrlo je važno da znamo i kako se planiraju troškovi za eksproprijaciju. Kada se provuče linija kojom ide auto-put i izračuna koliko šta košta, dobije se plan finansija onoga što je u trasi, ali ne i pored nje. Operiše se informacijom da će eksproprijacija koštati oko 700 miliona maraka, od čega 600 miliona KM ide direktno za nekretnine na trasi, plus 100 miliona pored trase“, objašnjava on.
Radove koči desetine sporova
U Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS za CAPITAL su rekli da su investitoru „SDHS-CSI“ Banjaluka izdali građevinsku dozvolu za izgradju autoputa na dijelu na kojem su su rješeni imovinsko-pravni odnosi, ukupne dužine oko 15 kilometara.
„Izgradnja auto-puta Banjaluka – Prijedor se odvija u skladu sa usvojenim Planom parcelacije“, navode u ovom Ministarstvu.
FOTO: Capital.ba
Radove i izdavanje građevinskih dozvola značajno koče desetine sporova i nepristajanje mještana Omarske, Lamovite, Bistrice i Verića na prodaju imovine.
Mještani sa kojima smo razgovarali se protive izgradnji puta i odbijaju da prodaju kuće. Kažu da je planirano rušenje 53 njihova domaćinstva, a da trasa ugrožava još najmanje 90 kuća, a većina je zatražila sudsko odlučivanje u vezi njihove imovine.
Pozivaju se na usmeno obećanje predsjednika RS Milorada Dodika od 2. oktobra 2021. godine koji im je na sastanku sa investiorima rekao da će se trasa pomjeriti i da neće prelaziti preko njihovih kuća, te obećao da će jednogodišnje prolongiranje ugovora radi pomjeranja trase platiti RS. Dogovorili su se, tvrde mještani, da u roku od 15 dana neko dođe na teren i traži drugo rješenje, ali se niko nije pojavio, a onda su obećanje zaboravili.
“Trasa je pomjerena tri puta, svaki put da bi se izašlo u susret mještanima Kozarca i Kozaruše, Ivanjske, ali ne i nama iz Omarske i Bistrice te ostalih sela. Nas su žrtvovali i neće da nas čuju. Iza naših kuća su velika prostranstva zemljoradničkih zadruga i bez problema put može da ide tamo. Zahtijevali smo da se trasa izmjesti tamo, ali smo odbijeni. Vjerovali smo Dodikovim obećanjima, ali sada nam se čini da od toga nema ništa“, objašnjava Savo Dukić.
FOTO: Capital.ba
Kaže da samo petlja u njegovom selu ruši 14 kuća, dok su na drugim mjestima predviđeni nadvožnjaci na samo nekoliko metara od kuća ljudima kojima eksproprijacija nije ni ponuđena. Njemu ruše radionicu na samo nekoliko metara od kuće, a kuća ostaje na 3,5 metara od ograde autoputa. I on je tražio sudsko odlučivanje i ne pristaje na eksproprijaciju.
“Nude da prodamo zemlju za pet maraka po kvadratu, a u drugim selima su plaćali po 10 maraka. Mi smo tražili nove sastanke i razgovore, ali su nas uputili da se obratimo koncesionaru, koji nam nije odgovorio na naše zahtjeve. Umjesto toga, vratili su nas na Ministarstvo saobraćaja i veza RS. Opet smo im se obratili i usmeno su nam rekli da se obratimo Ministarstvu prostornog uređenja, građavinarstva i ekologije RS. Uradili smo i to i onda su oni prebacili lopticu na Ministarstvo saobraćaja“, objašnjava Dukić.
FOTO: Capital.ba
Mještani sa kojima smo razgovarali tvrde da ministar saobraćaja Nedeljko Čubrilović odbija da razgovara sa njima zato što je “njegov interes u izgradnji auto-puta” izbačen iz igre pa vraćen i on želi da tako i ostane.
“Njegovi sestrići, koji su vlasnici firme “Triokop”, izbačeni su iz posla, a ubačen je Goran Marjanović. Njega je u posao ubacio raniji ministar Nedeljko Ćorić, a izbacio “Triokop”. Sad se priča da Čubrilović institira da se vrati “Triokop”. On tvrdi da su potrebne dvije godine i milioni da se izmjesti trasa, a istina je da pomjeranjem trase nema više eksproprijacije jer se radi o državnoj zemlji i to 80 odsto, na kojoj nema objekata“, tvrdi Dukić.
Mještani pričaju i da su im vještaci koje je imenovala Republička uprava za geodetske i imovinsko pravne odnose procijenili domaćinstva na jedan iznos, a da su se onda pojavili drugi, koje je angažovalo preduzeće “Autoputevi RS” koji su tu cijenu oborili, često i za 20-25 odsto.
Ministarstvo saobraćaja: Manji dio upućen na sudsko odlučivanje
Za razliku od mještana, u nadležnim institucijama tvrde da je sporova mnogo manje i da su mnogi pristali na ponuđene sporazume.
Izmjenu trase, koja im je na sastanku sa predsjednikom obećana, po svemu sudeći teško će dobiti.
Na pitanje CAPITAL-a na koji način će biti riješen problem sa mještanima Verića, Bistrice i Lamovite koji se protive eksproprijaciji, u Ministarstvu saobraćaja i veza RS su rekli da je trasa auto-puta Banjaluka-Prijedor utvrđena Planom parcelacije, koji je usvojila Narodna skupština RS u februaru 2021. godine.
Prije donošenja tog plana, navode, sve zainteresovane strane mogle su da imaju uvid u planiranu trasu budućeg auto-puta, kao i mogućnost da podnose prigovor na istu.
„Ministarstvo saobraćaja i veza RS je spremno da u skladu sa svojim nadležnostima razgovara sa zainteresovanim o spornim pitanjima“, dodali su.
Istakli su da je za područje katastarske opštine Verići formirano sedam predmeta u kojima su predmet eksproprijacije stambeni ili poslovni objekti te da tu nije postignut sporazum o naknadi i predmeti su proslijeđeni na sudsko odlučivanje.
„Za područje katastarske opštine Bistrica formirano je sedam predmeta u kojima su predmet eksproprijacije stambeni ili poslovni objekti. U šest predmeta nije postignut sporazum o naknadi i oni su proslijeđeni na sudsko odlučivanje, dok je u jednom predmetu postignut sporazum o naknadi. Na području katastarske opštine Lamovita nije bilo stambenih i poslovnih objekata na trasi“, naveli su u Ministarstvu.
Foto: Capital
Tvrde da je cijeli postupak bio transparentan i da je u većini predmeta eksproprijacije za područje katastarskih opština Verići, Bistrica i Lamovita postignut sporazum, dok je manji dio upućen na sudsko odlučivanje.
„Tako je za КO Verići od 100 predmeta 55 riješeno sporazumno, za КO Bistrica od 71 predmet u 57 je postignut sporazum o naknadi, a za КO Lamovita od 34 predmeta u 30 je postignut sporazum o naknadi“, istakli su u Ministarstvu.
Na pitanje da li će to uticati na rokove za završetak auto-puta ne odgovaraju konkretno.
„Eksproprijacija nepokretnosti je najsloženija aktivnost u realizaciji ovakvih kapitalnih projekata i svakako je složenost ovog postupka uzeta u obzir prilikom definisanja rokova“, naveli su u Ministarstvu saobraćaja.
Na primjedbu mještana da daleko isplativije bilo da se trasa pomjeri na državno zemljište što ne bi zahtijevalo rušenje njihovih kuća niti plaćanje po tom osnovu, u Ministarstvu odgovaraju da je izrada studijske i tehničke dokumentacije za ovaj projekat rađena u skladu sa važećim propisima i pravilima struke, te da je izabrana najpovoljnija varijanta.
Međutim, u Pravobranilaštvu Republike Srpske su nam rekli da je riješeno 95 odsto predmeta eksproprijacija, a da je samo u 40 odsto predmeta postignut sporazum sa ranijim vlasnicima. Određeni broj sporazuma je u toku, a oko 200 je upućeno u rad Osnovnom sudu u Banjaluci radi određivanja naknade.
“U predmetima koji su okončani pred RUGIPP-om u upravnom postupku a nije postignut sporazum, može se po zahtjevu korisnika eksproprijacije prijevremeno stupiti u posjed eksproprisanih nepokretnosti i tom radnjim nema smetnje za izdavanje građevinske dozvole“, rekli su u Pravobranilaštvu RS gdje su konstatovali da sve radnje vezane za eksproprijaciju teku ugovorenom i planiranom dinamikom.
Loša iskustva Crnogoraca sa Kinezima koji su gradili auto- put
Direktor Istraživačkog centra “Mreža za afirmaciju nevladinog sektora” iz Crne Gore Dejan Milovac, koji je dataljno istraživao izgradnju autoputa u toj zemlji, kaže za CAPITAL da na prvu loptu, situacija u Crnoj Gori djeluje bolja nego u Republici Srpskoj, ali nije.
Parlament Crne Gore, kaže, jeste 2014. usvojio poseban zakon o autoputu, koji je garantovao transparentnost ugovora o preferencijalnom zajmu sa kineskom Exim bankom i projektovanju i izgradnji. Međutim, iz tih dokumenata ne može se saznati zašto je cijena dionice auto-puta od 40 kilometara dostigla iznos preko milijardu evra i zašto je građen osam godina, dvostruko duže nego što je to prvobitno potpisano.
“Zamislite kako bi to izgledalo kada bi u Kini neka njihova kompanija gradila dionicu auto-puta osam godina. Država koja je poznata po tome da gradi auto-puteve, bolnice i druge insfrastrukturne objekte za nekoliko sedmica“, kaže Milovac.
Objašnjava da je ugovor u Crnoj Gori oslobodio Kineze svih poreza i doprinosa na radnu snagu, PDV-a, carine na uvoz materijala i opreme, a kolateral za kredit je bila kompletna teritorija Crne Gore.
“Kineze nismo birali na međunarodnom pozivu, nego bilateralnim sporazumom u oblasti infrastrukture, energetike i turizma. Učešće domaćih kompanija je bilo više od 50 odsto, ali nijedna nije birana javnim pozivom“, objašnjava Milovac.
Exim banka, objašnjava Milovac, uslovila je Crnu Goru koja je za dobijanje kredita za izgradnju autoputa prihvatila da projektant i izvođač radova bude kompanija iz Kine. Taj projekat nije nikada objavljen i nije poznato koja je količina materijala zaista uložena u izgradnju autoputa niti kakav je njen kvalitet.
“Vlada je formirala dvije komisije koje su kontrolisale radove i dokumentaciju, ali svi su izvještaji proglašeni poslovnom tajnom. Dakle, više od 500 miliona evra je dodijeljeno bez tendera i bilo kakve kontrole, a bez uvida u kvalitet radova, ekonomsku održivost i uticaja na životnu sredinu“, objašnjava Milovac i dodaje da je jedna informacija procurila preko zviždača da postoji spor sa Kinezima koji se odnosi na kvalitet betona i željeza.
Auto-put čija je izgradnja počela u maju 2015. godine je trebalo da bude gotov do 2019. godine, ali je završen tek u junu 2021. Trebalo je da se prije ugovora izrade studije izvodljivosti, ali one su takođe bile tajne.
“Produžavanje ugovora rađeno je nekoliko puta, ali nijedan aneks nije objavljen pa ne znamo da li su plaćani penali. U međuvremenu se promijenila vlast i došli su ljudi koji su obećali da će sve objaviti, ali do sada to nisu učinili. Navodno, postoji više desetina sporova između Crna Gore i kineske strane u vezi zaštite životne sredine i određenih plaćanja. Pretpostavljam da se tu radi o aneksima koji se odnose na kašnjenje“, kaže Milovac.
Zbog sumnje da je ugovor o izgradnji auto-puta sklopljen pod štetnim uslovima za Republiku Srpsku, Transparency Intrenational BiH je tražio od Ministarstva saobraćaja i veza RS kopiju ugovora, ali je ovaj zahtjev odbijen uz obrazloženje da bi objavljivanje ugovora moglo naštetiti komercijalnim interesima kineske kompanije.
Ministarstvo ovaj ugovor nije pokazalo ni nakon sudske presude koja im je to naredila, kao ni nakon što su se kineski investitori oglasili i dopustili objavljivanje nekoliko stranica.
Takođe, ranije je Centar za životnu sredinu dobio upravni spor koji je pokrenut zbog odbijanja zahtjeva za dostavljanje primjerka ugovora.
(CAPITAL)
