Manjak radne snage osjeća se svuda u Njemačkoj. Kafane nemaju kelnere i kuvare, građevinci nemaju keramičare i instalatere, a bolnice ljekare i medicinske sestre. Stare nema ko da njeguje, a firme ne mogu da obezbjede poslovanje od hakera jer nema aj-tijevaca.
Sadašnji zakon o useljavanju kvalifikovanih radnika 2020. je usvojila velika koalicija demohrišćana (CDU/CSU) Angele Merkel i sada vladajućih socijaldemokrata (SPD) kancelara Olafa Šolca.
Te promjene su očigledno bile nedovoljne i deficit radnika, posebno visokokvalifikovanih, se nadalje zaoštrio.
Aktuelna vladina koalicija SPD, Zelenih i liberala (FDP) je stoga u petak, posle mnogo unutrašnjeg natezanja, kroz Bundestag progurala reformu zakona o imigraciji radne snage.
Šta su glavne novine regulative?
Nova je takozvana karta šansi, odnosno sistem individualnog bodovanja kandidata za useljenje na rad. Kriterijumi uključuju poznavanje njemačkog jezika, radno iskustvo, starost i veze sa Njemačkom. Kanada već godinama primjenjuje sličan sistem.
Njemačka ubuduće otvara vrata IT stručnjacima čak i bez diplome, pod uslovom da dokažu kvalifikovanost. Vlada time želi da podstakne okasnjelu digitalizaciju društva i privrede.
Tražioci azila sa radnom kvalifikacijom koji dobiju ponudu zaposlenja ubuduće ne moraju da izađu iz Njemačke, pa da se iz inostranstva bore za useljeničku dozvolu, nego mogu direktno da počnu da rade. Uslov je da se poništi zahtjev za azilom.
Promjena je i što će visokokvalifikovani stručnjaci iz zemalja izvan Evorpske unije koji dolaze na rad ubuduće moći da povedu ne samo supružnika i djecu, nego i oba para roditelja, pod uslovom da mogu da ih izdržavaju. Roditelji neće moći da apliciraju za socijalnu pomoć.
Ko od novih pravila može imati korist?
Očekuje se da će prije svega korist imati njemačka preduzeća koja sada ne mogu da popune otvorena radna mjesta i tako trpe gubitke ili ne ostvaruju moguću zaradu.
Naravno, korist će imati i radnici iz inostranstva koji se nadaju većoj plati i boljim mogućnostima napredovanja u Njemačkoj.
Čak i oni koji bi pod sadašnjim uslovima morali da napuste zemlju dobiće priliku da dobiju boravak kroz obuku ili zaposlenje.
Kakvi su izgledi za uspjeh?
To što zakon o imigraciji kvalifikovanih radnika iz 2020. nije postigao željeni rezultat dijelom je skrivila pandemija, ograničavanjem prekogranične mobilnosti.
Uz to, administrativni zahtjevi pred kandidatima za useljenje na rad nadalje su ogromni. Procedura je toliko komplikovana i spora da su mnogi, i među onima koje je neka njemačka firma pozvala, u međuvremenu odustali.
Uska grla su njemačke ambasade i konzulati, gdje kandidati mjesecima, pa i godinama čekaju samo termin za razgovor.
Kako dalje?
Vladajuća koalicija je obećala da će raditi na pojednostavljenju i ubrzavanju ulazne procedure.
Posebni izaslanik za migracijske sporazume Joahim Štamp će pojedinim zemljama ponuditi kvote za useljenje radnika u Njemačku. Ljudi iz kvota će se useljavati mimo uobičajene procedure, samo uz ugovor sa poslodavcem.
Zauzvrat, države koje dobiju kvotu će se obavezati na bolju saradnju u prihvatanju sopstvenih državljana iz Njemačke.
Taj sporazum već postoji sa državama Zapadnog Balkana i propisi imaju kolokvijalni naziv zapadnobalkanska regulativa.
Vladina koalicija novim propisima duplira važeći kontingent za useljavanje državljana Albanije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Severne Makedonije, Crne Gore i Srbije, sa 25.000 na 50.000 radnika godišnje.
Pregovori o predlogu zakona o useljavanju radnika su iznova eksponirali neslaganje u koalicijama, prije svega između ekološke partije Zelenih i privredi bliske FDP. Šolcova SPD je najčešće igrala ulogu posrednika u svađi.
Socijaldemokrati su želeli da zakon o imigraciji u parlament donesu zajedno sa planiranim izmjenama zakona o državljanstvu, ali to su primjedbama spotakli liberali.
Vlada o reformi zakona o državljanstvu namjerava da razgovara koliko iduće sedmice, a predstoje i razgovori o reformi zakona o obrazovanju i usavršavanju.
Potonji od ta dva zakona, prema riječima ministra rada Hubertusa Hajla, jedna je od važnih poluga podsticaja ljudima da se prijavljuju za posao, i to ne samo iz inostranstva.
Reforma treba da adresira problem hiljada i hiljada hronično nepopunjenih mjesta za radnu praksu i šegrtovanje, na primjer subvencijama za putovanje kandidata i radno usavršavanje.
(DPA – Capital)
