Višemilionski projekat bez budućnosti: Blok 7 usporio proces energetske tranzicije EP BiH

Projekat izgradnje Termobloka 7 zvanično je počeo 2006. godine, sa strateškim opredijeljenjem da zamijeni dotrajale energetske objekte u vlasništvu EP BiH. Nakon niza dugogodišnjih pregovaranja i dogovaranja sa austrijskim, njemačkim, švicarskim i japanskim kompanijama i izlazaka pojedinih kompanija iz projekta, 2014. godine u periodu SDP-ovog generalnog direktora EP BiH Elvedina Grabovice potpisan je ugovor s kineskim konzorcijem China Gezhouba Group.

Kao podizvođač radova izabrana je američka kompanija General Electric. Nakon što je General Electric otkazao saradnju, kineski izvođači su ponudili zamjensku opremu. No, nakon povlačenja američkog isporučioca ključne opreme, zamjenskog podizvođača je stručni tim, koji je angažovala Elektoprivreda BiH, ocijenila nezadovoljavajućim u odnosu na uslove tenderskog dokumenta.

Podsjećamo, Vlada FBiH je 2018. godine dala garanciju u korist kineske izvozno-uvozne banke EXIM za kreditno zaduženje Elektroprivrede BiH, u iznosu od 613 miliona evra, za realizaciju projekta izgradnje Termobloka 7, koje je Vijeće za državnu pomoć BiH prošle godine proglasilo nezakonitom garancijom.

Kako bi finansirali avans za projekat izgradnje Termobloka 7 Tuzla Elektroprivreda BiH kreditno se zadužuje kod konzorcija komercijalnih banaka predvođenih ruskom Sberbank u iznosu od 145 miliona KM. Kao kolateral za ovo kreditno zaduženje banke upisuju hipoteku nad blokom 6 Tuzla te upravnom zgradom EP BiH.

Dugogodišnji zastoji u realizaciji ovog energetskog projekta kao i jasan izostanak ekonomske opravdanosti nisu bili dovoljni argumenti za rukovodstvo EP BiH, predvođeno Admirom Andelijom, da ne uvrsti ovaj projekat u strateške planove kao i Planove poslovanja za period 2023-2025. Zanimljivo je da je ova odluka nedavno donešena i uprkos najavama kineskog predsjednika Xi Jinpinga da Kina više neće graditi termoelektrane na ugalj i da se okreću zelenoj energiji.

Nekadašnja članica Odbora za energetiku Parlamenta FBiH Sanela Klarić za Tacno.net, navela je da su mnoge stvari vezane uz Blok 7 od samog početka bile smatrane poslovnom tajnom i da nije sigurna da postoji bilo ko izvan JP EP BiH ko poznaje svaki detalj vezan uz ovu investiciju.

Sanela Klarić – Foto: Imrana Kapetanović

„Do sada je u ovu avanturu, za koju sam od početka govorila da je neekološka, nelogična i, što je valjda za JP EP BiH najvažnije, potpuno neisplativa utrošeno najmanje 233 miliona KM. 214 miliona avansa Kinezima i 19 miliona za pripremne radove u Tuzli. Ove podatke sam našla na našim portalima, a JP EP BiH nije demantovala što, valjda, znači da je istina. Od jula prošle godine uprava JP BiH pokušava da odgovornost za raskid ugovora prebaci ili na Vladu FBiH i Parlamenta FBiH uz isticanje kako će se, nakon raskida ugovora, međunarodnom arbitražom pokušati vratiti uplaćeni avans. Pokušati, pazite to, pokušati vratiti iznos od 233 miliona KM, barem toliki“, dodala je.

Naglasila je da se Blok 7 ne može realizovati jer nema tehničkih mogućnosti, a da niko neće da preuzme na sebe rizik raskida ugovora sa kineskim izvođačem radova jer se boji odgovora na pitanje – „Ko je kriv za raskid ugovora?“, od čega zavisi hoće li avans biti moguće povratiti ili ne.

Podsjećamo, energetske kompanije u entitetskom vlasništvu samo u 2022. godini, zbog sporova pred međunarodnim arbitražnim sudovima, su izgubile cca. 104 miliona KM. Elektroprivreda RS-a 90 miliona KM zbog izgubljenog spora sa slovenačkom kompanijom „Vijadukt“ zbog raskida koncesije za izgradnju hidroelektrane Vrbas. Takođe, zbog izgubljene dobiti Elektroprivreda BiH mora austrijskom Strabagu isplatiti 14 miliona KM zbog projekta Vranduk.

O trenutnim pokušajima da arbitražom vrati uložena sredstva detaljnije je pisao portal Fokus.ba.

Energetski analitičar Almir Muhamedbegović komentarišući za Tacno.net projekat izgradnje Termobloka 7 mišljenja je kako je taj novac mogao da se pametnije potroši i da sada taj manjak novca, koji spriječava dalje velike investicije Elektroprivrede BIH, koči energetsku tranziciju.

„Priča o bloku 7 TE je započela krajem 2007., a mi smo evo u 2023. godini. Ovaj pretenciozno nazvani ‘generacijski projekat’ je od početka bio opterećen nesposobnošću i korumpiranošću vlasti. Promijenilo se pet Vlada FBiH, a vrijednost projekata je sa 760 miliona KM i snage bloka od 370 MW iz 2009. godine porasla na 1,8 milijardi i snagu od 450MW. Cijelo vrijeme u ovom projektu struka je igrala epizodnu ulogu, dok su političke partije, koje su se smjenjivale na vlasti, mijenjale uslove iz tendera po sopstvenim računicama i tako sprečavale realizaciju projekta. JP EP BiH je potrošila do sada oko 290 miliona KM, a sve što se može vidjeti na lokaciji na kojoj je planirana izgradnja tog ‘generacijskog projekta’ je šljunkom nasut ograđeni prostor“, pojašnjava Muhamedbegović.

Da je ovaj blok izgrađen u standardizovanom uobičajenom iznosu od 350MW prije sedam ili osam godina sada bi stari i neefikasni blokovi 3 i 4 TE pa i blok 5 TE Kakanj mogli bez problema biti ugašeni, pojašnjava on, napominjući da je TE Stanari snage 300 MW izgrađen za četiri godine i koštao je nešto više od milijardu KM (550 miliona evra).

„Sada je kasno, projekat jeste propao, samo Vlada odluku o definitivnom odustajanju od projekta sada prebacuje na Parlament FBiH. I umjesto da se bavi intenziviranjem izgradnje velikih projekata obnovljivih izvora poput vjetroparkova i velikih hidroelektrana, JP EP BiH je potrošila skoro 300 miliona KM i dobila ograđen prostor nasut šljunkom“, zaključio je Muhamedbegović.

Bez obzira na upozorenje relevantnih faktora poput Energetske zajednice kao i niza sudskih sporova za Elektroprivredu BiH izgradnja Termobloka 7 i dalje je strateško opredjeljenje.

Proces energetske tranzicije već je uveliko započeo u zemljama Evropske unije, a u Bosni i Hercegovini taj proces je izgleda na čekanju. Smanjenje emisija štetnih gasova te klimatska neutralnost neki su od ciljeva procesa energetske tranzicije, a koji se mogu ostvariti kroz ulaganja u obnovljive izvore energije i zatvaranje termoelektrana na ugalj. U skladu s tim, Bosna i Hercegovina se obavezala potpisivanjem različitih međunarodnih ugovora, poput Sofijske deklaracije o Zelenoj agendi za Zapadni Balkan iz 2020. godine, da će raditi na procesu dekarbonizacije. Prema dostupnim podacima EP BiH je od 2011. do 2021. godine udio hidra i vjetra uvećala sa 16 na 27,5 posto, u ukupnoj proizvodnji električne energije.

Uprkos tome, vlasti ali i Elektroprivreda BiH još uvijek su zapele na projektu izgradnje Termobloka 7, koji u 21. vijeku nema nikakvu perspektivu, jer nije u skladu s ciljevima dekarbonizacije na koje se sama BiH obavezala. Bosna i Hercegovina je neto izvoznik električne energije, i po izvozu električne energije je trećerangirana u regiji. Električna energija u BiH koja se proizvodi i izvozi iz termoelektrana na ugalj, u narednim godinama, više neće biti profitabilna ali ni poželjna, jer Evropska unija planira da u narednim periodu nametne takse na CO2.

IZVOZ ELEKTRIČNE ENERGIJE U EVROPU BIĆE NEISPLATIV

Komentarišući proces energetske tranzicije BiH ekonomski analitičar i stručnjak za oblast energetike Damir Miljević za Tacno.net je istakao da mi uopšte ne možemo ni govoriti da je energetska tranzicija kod nas započela jer u javnom diskursu nema ozbiljnih razgovora o njoj i da se energetska tranzicija svodi na priču oko izrade nacionalnog energetskog klimatskog plana sa čijim nacrtom javnost još nije upoznata.

„I u cijelom tom kontekstu tu još uvijek se javlja težnja da se gradi Blok 7. A pitanje Bloka 7 su dva pitanja. Jedno pitanje je suštinsko, da li u vrijeme kad svi odustaju od uglja treba ići u izgradnju nove termoelektrane na ugalj čiji vijek trajanja, da bi se ekonomski isplatila, je 40 godina. A pošto smo mi već u 2023. to znači da bi ona bila ekonomski isplativa iza 2050. godine. A, mi se obavezali da ćemo do 2050. prestati koristiti ugalj. Tako da imate taj aspekt. S druge strane imate ekonomski aspekt. Šta znači proizvodnja električne energije iz uglja u situaciji gdje proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora, a tu mislim na hidro, sunce i vjetar, je jeftinija od proizvodnje iz uglja. Znači da to čisto ekonomski može“, naglašava Miljević.

Govoreći o mogućnosti da se Bosna i Hercegovina nađe u situaciji u kojoj će plaćati uvozne takse na CO2 koju plaćaju uvoznici električne energije na električnu energiju proizvedenu iz uglja, Miljević ističe da su tu moguća dva scenarija.

„Jedan scenario koji je puno izvjesniji je taj da tu električnu energiju niko neće htjeti da kupi jer kao iznos takse se spominje cijena zelenih sertifikata za emisije CO2 koja je trenutno 100 evra po MWh. Prema tome, izvoz postaje iluzion u toj situaciji. I onda imate problem da će se izvoziti zelena energija, energija naših hidro i vjetro elektrana, a da će sva ova energija iz uglja ostajat na domaćem tržištu. Kad ostane na domaćem tržištu, to sa stanovišta građana i privrede opet znači neminovno poskupljenje jer je ta energija skuplja od ove koja je miks“, pojašnjava.

Dodao je i to da bi jedna od posljedica mogla biti i na izvoznike, odnosno, da izvoznici koji izvoze robe i uslugu, s obzirom da proizvode svoje robe i usluge na osnovu energije koju troše iz neobnovljivih izvora, plaćaju taksu na CO2.

Koordinator programa za energiju i klimatske promjene u Aarhus centru u BiH Denis Žiško takođe je mišljenja da bi s taksama na CO2 izvoz električne energije u Evropu bio neisplativ.

„Trenutna tona CO2, u ETF-u evropskom je negdje oko 90 evra. Kada se ugradi ta cijena na cijenu energije, praktično se neće isplatiti izvoziti električnu energiju u Evropu. Samim tim se neće moći pokrivati tim izvozom, a tim izvozom se djelimično pokrivaju gubici, i dolazi do bankrota termoelektrane odnosno tog dijela Elektroprivrede. Ono što će se vjerovatno desiti jeste da će se Elektroprivreda razdvojiti na različita preduzeća i onda će taj dio, tog konzorcija, ići u stečaj i opet će građani pokrivati sve te gubitke. Kada govorim o stečaju, mislim na stečaj rudnika i termoelektrana na ugalj. A oni će zadržati u drugom preduzeću, preduzeće za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, to što uspiju da naprave u međuvremenu, vjerovatno distribuciju i to je to. U tom scenariju ćemo mi morati kupovati energiju na tržištu“, pojašnjava Žiško.

BUDUĆNOST ELEKTROPRIVREDE?

Iako stručnjaci u polju energetike ističu da je Termoblok 7 propao projekat i da je neophodno ulagati u obnovljive izvore energije i uprkos činjenici da kineski izvođač radova ne može ispoštovati potpisani ugovor, Termoblok 7 i dalje ostaje kao strateški projekat, a prenamjena kredita namijenjenog za njegovu izgradnju, nije bila razmatrana.

U odgovoru na upit portala Tačno.net iz Elektroprivrede BIH istakli su da su kreditna sredstva EXIM Banke namijenjena isključivo za finansiranje izgradnje Termobloka 7 Tuzla.

Na pitanje šta smatra kao razlog činjenici da Elektroprivreda BiH nije tražila prenamjenu kreditnih sredstava, Klarić ističe da razlog leži u manjku znanja prilikom pripreme ovog projekta i nedostatka hrabrosti da se prizna greška.

„U Evropi su se u 2021. godini zatvarale termoelektrane koje su napravljene 2015. godine, jer su neisplative. U ovaj projekt se nakon 2010. godine nije trebalo, ma, nije ni smjelo kretati, ali tako je kako je. Sad smo u situaciji da nemamo ni zamjenski blok za ove stare blokove, niti imamo finansijskih mogućnosti da naša najveća elektroprivreda krene u masovniju izgradnju objekata iz obnovljivih izvora energije. Ogromna većina radnika na samoj izgradnji bi bila naša, ti ljudi bi već imali respektabilne reference i što je najvažnije imali bi posla za narednih 50 godina, ne samo u BiH nego cijeloj EU. To su izvrsno plaćeni poslovi“, naglašava Klarić.

Smatra kako odgovornost za sadašnju situaciju mora biti utvrđena.

„Pri ovome mislim i na pomenutu neizvjesnost u sigurnosti snabdijevanja, ali i za moguća propala uplaćena sredstva za Blok 7. Mora biti utvrđena i krivična i politička odgovornost. Taj se proces može započeti tako da se oformi parlamentarna komisija koja će ispitati sve detalje, čak i one koje sad Uprava JP EP BiH smatra poslovnom tajnom, i da se javnosti ali i tužiteljstvima na uvid da cjelokupna istina“, dodala je.

Tacno.net je poslao upit i Parlamentu FBiH s pitanjem da li je Parlament FBiH, u kontekstu kreditnog zaduženja za Termoblok 7, ikad inicirao prenamjenu kreditnih sredstava za izgradnju objekata iz domena obnovljivih izvora energije, na što su nam iz Parlamenta FBiH odgovorili da “Parlament Federacije Bosne i Hercegovine u kontekstu kreditnog zaduženja za Termoblok 7 nije inicirao prenamjenu kreditnih sredstava u svrhu izgradnje objekata iz domena obnovljivih izvora energije.”

Kako su naveli sredstva osigurana određenim namjenskim kreditnim aranžmanom nije moguće prenamjenuti u druga sredstva bez provođenja kompletne procedure novog kreditnog aranžmana.

Profesor sa Politehničkog fakulteta u Zenici Samir Lemeš mišljenja je da je uporno insistiranje na izgradnji Termobloka 7 do polovine prošle godine ugrozilo proces energetske tranzicije, upravo zato što smo mi zbog tog insistiranja dobili i sankcije Energetske zajednice i izgubili neophodno vrijeme.

„Međutim, desilo se ovo što se desilo u Ukrajini. Desila se energetska kriza u zapadnoj Evropi gdje je skočila cijene električne energije duplo i upravo je na račun toga Elektroprivreda ostvarila enorman profit. Tako da je Elektroprivreda kompenzirala sve negativne stvari koje je trpila zbog svojih pogrešnih odluka. Oni su to kompenzirali prodajom struje na međunarodnom tržištu. To je kratkoročno, zato što mi tu struju nećemo još dugo moći tako prodavati zato što ne ispunjavamo uslove Energetske zajednice. Tako da u ovom trenutku, ova godina i prošla su za Elektroprivredu neka slamka spasa, u zavisnosti od toga kako će se rješavati dalje geopolitička situacija. Ko zna šta će biti dalje, to je vrlo teško predvidjeti“, pojašnjava Lemeš.

Žiško smatra da je priča i forsiranje Bloka 7 već na neki način ugrozilo budućnost Elektroprivrede i energetskog sistema BiH zato što se izgubilo vrijeme i da nije toliko u pitanju novac nego vrijeme da se pripremi energetski sistem BiH za buduće funkcionisanje.

„A, kad govorimo o vremenu i preduslovima mi prvo moramo izgraditi mrežu koja će biti u mogućnosti da prihvati stotine ili hiljade novih izvora električne energije. Jer ova postojeća mreža ima ograničene kapacitete i napravljena je tako što ima četiri-pet nekih izvora i to je to. Da bi se uspostavio novi sistem prenosa energije vi morate uspostaviti novu mrežu. Mi smo izgubili tih 10 godina na priču i bajke da će biti sistem ovakav s velikim izvorima i nije se ulagalo u mrežu“, pojašnja Žiško.

I dok Elektroprivreda BiH zajedno s Vladom FBiH troši vrijeme i resurse na projekat koji je izgubio na vrijednosti i nema nikakvu budućnost i samim time ugrožava budući položaj BiH na tržištu električne energije, energetska tranzicija se neometano odvija u zapadnim zemljama.