Vode Srpske tvrde, u odgovoru za Gerila info, da su upoznati sa činjenicom da su se dvije firme žalile na njihovu odluku da direktnim sporazumom bez objave obavještenja dodijele posao hemijskog ispitivanja vodotoka voda Srpske u 2021. godini firmi “Institut za vode” iz Bijeljine.
Javna ustanova Vode Srpske 21. novembra prošle godine donijela je odluku kojom je „Institut za vode“ iz Bijeljine proglašen za najpovoljnijeg ponuđača u postupku javne nabavke za pružanje usluga ispitivanja kvaliteta voda vodotoka Republike Srpske za 2021. godinu – ocjena hemijskog statusa.
“Obje žalbe su odbijene a u obrazloženju Kancelarije za razmatranje žalbi je, između ostalog, navedeno da je ugovorni organ pravilno primjenio zakonsku mogućnost provođenja pregovaračkog postupka bez objave obavještenja”, piše u odgovoru javnog preduzeća Vode Srpske.
Iz ove ustanove, međutim, nisu odgovorili na pitanja zašto nisu konsultovane i druge firme koje se bave ispitivanjem kvaliteta voda zbog eventualnog umanjenja cijene posla kao ni koliko je “Institut za vode” do sada i u kojoj vrijednosti dobio poslova od Voda Srpske.
Posao ispitivanja kvaliteta voda vodotoka u Republici Srpskoj u 2021. godini, koji je na kraju nakon odbijanja žalbe, dodijeljen firmi „Institut za vode“ koštao je “Vode Srpske” gotovo 300.000 maraka, tačnije 249.453 KM.
Institut za vode je za najboljeg ponuđača proglašen 11. novembra prošle godine. U istoj odluci gdje je ta firma proglašena za najboljeg ponuđača navodi se i da je njihova ponuda jedina dospjela ponuda.
Iz “Instituta za vode” iz Bijeljine nisu odgovorili na naša pitanja o tome koliko imaju stalno zaposlenih stručnih radnika koji rade na realizaciji poslova ispitivanja kvaliteta vode a koji im je dodijeljen ugovorom sa Vodama Srpske. Nisu nam odgovorili ni da li je tačno da je direktor i vlasnik Instituta za vode, kako tvrde naši izvori, jedan stan prepisao na direktora Voda Srpske.
Gerila info je 1. februara u tekstu “Prijateljsko pogodovanje pri odabiru ponuđača direktnim sporazumom u Vodama Srpske” objavila da se firma “Institut za vode” nalazi na istoj adresi u Bijeljini kao i javna ustanova Vode Srpske. Na spratu između dvije firme nalazi se stan direktora Instituta za vode.
„Institut za vode“, inače je u posljednjih pet godina od „Voda Srpske“ dobio ugovore o poslovima ukupne vrijednosti većoj od dva miliona maraka. Ključno je prijateljstvo vlasnika „Instituta za vode“ i direktora Voda Srpske, Miroslava Milovanovića, inače funkcionera SNSD-a.
Naši izvori iz „Voda Srpske“ navode da je dosta upitno i to na koji način „Institut za vode“ izvršava poslove ispitivanja kvaliteta voda vodotoka u RS jer nema dovoljno stalno zaposlenih stručnih kadrova. Odobrenje za rad „Institutu“ daje komisija koja daje odobrenje za rad laboratorija za analizu vode. Tu komisiju, inače, formira javna ustanova „Vode Srpske“.
U međuvremenu Tehničko razvojni centar Protehnik iz Istočnog Sarajeva podnio je tužbu protiv kancelarije za razmatranje žalbi BiH zbog, kako se navodi u tužbi, neosnovanog odbacivanja žalbe na odluku o dodjeli posla “Institutu za vode”. U tužbi, u ovoj firmi navode, da su “žalbom detaljno ukazali na nezakonitosti u sprovođenju pregovaračkog postupka bez objave obavještenja o nabavci što je jednostavno i lako utvrdivo s obzirom da nije postojao ni jedan zakonom propisan razlog da bi se usluge koje su predmet ove nabavke mogle sprovesti putem pregovaračkog postupka bez objave obavještenja o nabavci”.
Kancelarija za razmatranje žalbi BiH, filijala Banjaluka je žalbu ove firme odbacila, između ostalog, zbog nepostojanja “aktivne legitimacije”.
Zakonom o javnim nabavkama BiH, inače, predviđeno je da se licence i ovlaštenja mogu tražiti tek prilikom potpisivanja ugovora a ne prilikom dostavljanja tenderske dokumentacije.
Firma „Institut za vode“ iz Bijeljine javnosti je postala poznata nakon što je Kancelarija za razmatranje žalbi BiH, 2015. godine, prihvatila njihovu žalbu na postupak nakon kojeg je Institut za javno zdravstvo Republike Srpske kontrolu vode za javnu upotrebu dodijelio banjalučkom Vodovodu. U Institutu za javno zdravstvo tada su rekli da će BiH postati prva zemlja u regionu koja će da dozvoli privatnim laboratorijama kontrolu vode za javnu upotrebu.
„Institutu za vode“ je dozvoljena kontrola kvaliteta vode za piće Riješenjem Ministarstva poljoprivrede vodoprivrede i šumarstva Republike Srpske za vrijeme mandata ministra Radivoja Bratića. To riješenje je u suprotnosti sa Pravilnikom Ministarstva zdravlja RS na šta su, prije sedam godina, pažnju skrenuli i iz ovog ministarstva.
Sadašnji direktor „Voda Srpske“ Miroslav Milovanović, takođe, bio je ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Republike Srpske. On je tu funkciju obavljao od decembra 2010. do februara 2013. godine.
Milenko Savić, direktor i vlasnik „Instituta za vode“ iz Bijeljine, takođe, je od 1998. do 2001. godine bio ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Republike Srpske.
Institut za vode d.o.o Bijeljina, inače je nastao od donacije opreme za ispitivanje kvaliteta vode koju je dobila Republika Srpska a preko tadašnje Agencije za vode (sada Vode Srpske) oprema je prebačena „Institutu za vode“. Tu opremu ta privatna firma sada koristi za realizaciju ugovora upravo sa Vodama Srpske, objašnjavaju naši izvori.
(GERILA info)
