“Praćenjem ugovornih organa, utvrdili smo da je određeni broj ugovornih organa primjenjivao izuzeća i za predmete nabavke koji se ni na koji način nisu mogli dovesti u vezu sa sprečavanjem širenja pandemije. Stoga je Agencija u takvim slučajevima te predmete dostavljala nadležnim tužilaštvima u Bosni i Hercegovini”, navodi se u Nacrtu izvještaja o praćenju postupaka javne nabavke koji je izradila Agencija za javne nabavke BiH.
Inače, u 2019. godini putem pregovaračkog postupka bez objave obavještenja sklopljeno je 1.546 ugovora, dok su prošle godine na taj način sklopljena 2.062 ugovora vrijednosti 190,5 miliona KM, od čega se najviše odnosi na kupovinu robe i to 82,6 miliona KM. Analizom koju je sprovela Agencija za javne nabavke uočeno je da su u toj robi preovladavali medicinska oprema, medicinska sredstva i sredstva za ličnu higijenu.
Inače, pregovarački postupak bez objave obavještenja je najnetransparentniji postupak javne nabavke. Uslovi za primjenu ove vrste postupka su strogi i u svakom od slučajeva potrebno je da bude ispunjeno više uslova da bi se on primijenio.
“Međutim, kroz postupak praćenja uočeno je da ugovorni organi primjenjuju ovu vrstu postupka i onda kada nisu ispunjeni uslovi za primjenu”, navodi se u izvještaju.
Primjera radi, po osnovu jednog člana Zakona o javnim nabavkama koji definiše hitnost, u 2019. godini bilo je 276 ugovora, dok je po tom istom članu u prošloj godini zaključeno 880 ugovora, što je povećanje od čak 318 odsto.
Rajko Kecman, član Predsjedništva Udruženja građana “Tender”, koje se već godinama bavi postupcima javnih nabavki u BiH, kaže da je pregovarački postupak bez objave obavještenja isto što i direktni sporazum te da se sve dogovora u četiri oka, gdje se “uzimaju” ogromna sredstva.
“Nabavke rukavica, maski, sredstava za higijenu, respiratora… tu se uzimalo lopatom, ne 100 odsto od vrijednosti nabavke, nego tri puta više i sve pod izgovorom hitnosti takvih nabavki. Ugovorni organi, recimo, oglase postupak javno i transparentno i postave takve uslove da se niko ne prijavi, a onda to prevedu u postupak pregovaranja i mijenjaju i uslove nabavke i sve, a slično je i sa cijenama. U oglašenom tenderu postavi se cijena koja nikome nije prihvatljiva, a onda, kada se niko ne javi, on ima razlog da ide u pregovarački postupak i tada sve mijenja”, rekao je Kecman.
On naglašava da ni izvještaji Agencije za javne nabavke BiH nisu baš tačni te da je situacija na terenu i u postupcima javnih nabavki daleko gora nego što se navodi u tim izvještajima, jer po postojećem zakonu kazne za zloupotrebe praktično i ne postoje.
(Nezavisne novine)
